MARINO CVJETANOVIĆ

Tako se to radi. Odložio svoj pribor pa pomogao susjedu iz zadjeva izvući zubaca

Boris Bulić

Bilo je jasno da je riba još na štapu i da je sve završilo na dnu u groti. Trebalo je samo malo strpljenja uz dozirani pritisak da bi se riba pokrenula nakon čega se u jednom trenutku iz dubine ukazala predivna silueta zubaca...



Molongo je u ovo doba godine jako atraktivna ribolovno područje jer tu ima doslovno svega. Može se loviti na fermu, á volo, spinningom, na plovak, baš kako tko voli pri čemu ulovi svako malo iznenade, naravno, ugodno.


A tako je bilo i ovoga puta kada je zajedničkim snagama na suho izvučen car koji bez nesebične pomoći Marina Cvjetanovića možda i ne bi izašao iz mora.


Evo što nam je Marino ispričao o tome:




– Na Molongo smo dolazili jedan po jedan i kako bi tko došao tako bi zauzeo neko slobodno mjesto. A tu se lovi na razne načine i raznom opremom s tim da je trenutno najpopularniji lov tehnikom á volo. Ciljana lovina je palamida, a pribor je tko što ima. Riba radi već danima, a  lovi se uz brodove koji iskrcavaju srdelu i čeka se griz već od 2 ujutro kad se ribe aktivnije hrane – priča nam Marino.


– I u jednom trenutku, ribolovcu odmah do mene je na pribor došlo nešto krupnije.


Čovjek je imao spin štap od 2,70 metara i gore je bila upredenica.


Iako je u prvih par trenutaka izgledalo kao da ide sve kako treba, sve je odjednom stalo.


Riba je podvukla pod grotu i on je stajao bespomoćan – nastavlja Marino.


– I premda znam da to za mene može i neslavno završiti, naravno, da sam mu odmah ponudio pomoć. Čovjek je pristao, a ja sam odložio svoj pribor i prihvatio njegov štap.


Bilo je jasno da je riba još na štapu i da je sve završilo na dnu.


Pitao sam ga što ima na kraju, a on mi je rekao da je ješkao srdelom na trokukoj udici.


Dakle, trebalo je samo malo strpljenja uz dozirani pritisak.


I uistinu, nakon kraćeg vremena riba se pokrenula nakon čega sam je počeo dizati prema površini kao s barke, visoko odižući štap, pa bih namotao dok ga nisam potpuno odvojio od dna.


I onda se u jednom trenutku iz dubine ukazala predivna silueta zubaca što je sve objasnilo.



Tako je na suho izašao gospodinu lijep ručak, a meni lijepa uspomena i divljenje predivnom zubacu iz riječkog podmorja.


A od silnog uzbuđenja nisam stigao ni pitati ime kolege ribolovca, ali svejedno ostaje lijepa uspomena – ispričao nam je Marino Cvjetanović.