Piše: Željko Domitrović

Noć je, djeca su u krevetu, uživam u povjetarcu ispred kuće zavaljen u ribičku stolicu i polako me počinje hvatati san.

Moj zen prekida zvuk mobitela, stiže poruka:

– Jesi budan?!

Sad jesam, pomislim i pozitivno odgovaram na poruku.

Nisam stigao niti ispustiti mobitel iz ruke kad zvonjava mobitela para noćnu tišinu. Gledam na sat i vidim 23 sata i 45 minuta.

Javljam se, a s druge strane:

– Bok idemo u ribe?!

– Kad? Ne misliš valjda sad? – odgovaram.

– Ma ne, rano je još… Vidimo se u 2:30. Treba lignje naloviti i onda imamo 3-4 sata mirnoga vremena prije nego se digne vjetar – odgovara mi Vedran.

Naravno da sam se nećkao cijelih 28 stotinki i potvrdno odgovorio.

Po završetku razgovora, kreće panika.

Gdje mi je pribor za lignje, nemam predveze za zubonje, nemam niti najlon za predveze…

Na sreću znam di su mi štapovi, te prvo njih stavljam u auto.

Sve se to odvija pred očima žene koja mi nešto mrmlja u stilu ‘Ti nisi normalan’, a što ja u svojoj glavi automatskim prevoditeljem prevodim u ‘Volim te ljubavi i laku noć’.

Sa smiješkom odgovaram:

– I ja tebi želim laku noć!

Nastavljam jurcanje u polumraku po kući i u zadnji tren se sjetim da u šaranskom priboru imam Mivardijev Shock&Shield od 0,60 milimetara.

Moglo bi poslužiti, pomislim i krećem s vezanjem predveza.

U brzini grabim par skosavica ubacujem ih u auto, hladnjak je spreman, a cugu i klopu ubacit ću prije nego krenem.

Ostalo mi je još sat i petnaest minuta za beauty sleep, što iskorištavam bez predumišljaja. Točno kako smo planirali isplovljavamo sa sat vremena zakašnjenja i na ‘poštu od liganj’ dolazimo kad je već počelo svitati.

Brzo bacamo skose i počinjemo s lignjolovom paralelno pripremajući bazen za ješku koji treba montirati, pokrenuti pumpu i istovremeno izbjeći sve skosavice i ine sitnice koje su nam se u brzini prosule po brodu.

– Imam je! – poviče Vedran i nakon tog povika u idućih sat vremena vadimo 6 liganja.

Nisu velike ali poslužiti će, mrmljamo si u bradu, više ohrabrujući sami sebe nego uvjereni u uspjeh.

Sunce se već podiglo i trebali smo već biti i loviti na ‘pošti od zuba’.

Vadimo lignjarice i gas do pošte.

Stižemo, naravno, opet sa zakašnjenjem.

Kružimo, sonder pokazuje nekakvu aktivnost i odlučujemo se probati.

Spuštamo Haswinga i hvatamo štapove, lignje, udice…

Zoke su navezane i ješkamo svak po jednu lignju i spuštamo pod brod.

– Evo nešto… – već nakon 10 minuta govori Vedran.

Nešto se trza, ali nije to onaj pravi griz, pokušaj kontre u prazno i dok on izvlači ja imam griz.

Tuk – tuk i kreće…

Kontra!

– Imam ga! – povičem.

– Vuci! – viče Vedran, podsjećajući me na prošli ribolov kada sam zbog taktiziranja ostao bez ulova.

Sve ili ništa, pomislim i stežem već ionako pretegnutu kočnicu pa čupam dok se riba nemilice trza s druge strane pokušavajući se osloboditi udice.

Uskoro se prekrasne boje prelijevaju u podmetaču i veseli zubatac skakuće po brodu, a veseli ribiči skaču oko zubaca koji se trgenja misleći da bi možda mogao pobjeći. Stvar je samo kuta gledanja.

Skidam predvez i idemo dalje.

Nove lignje se već kotrljaju prema dnu i ponavlja se slična priča, samo što Vedran ovaj puta pušta u nadi da će uslijediti griz, ali od griza ništa, samo mu je skinulo lignju.

Malo iza toga meni nešto gricka i gricka i nekakav polu griz, kontra.

Gore je, ali osim prvog udarca više se ništa ne trza, samo veliki otpor.

Dižem klupko, a perec koji se odmotava ulaskom u brod i pretvara se u podivljalu zmiju koja grize sve po brodu.

Od oduševljenja dva ribiča skaču po bandi broda kao gazele!

Nekako kliještima Vedran hvata zvijer i uspijevamo je smiriti.

Ribolov se nastavlja i Vedranu prvom ponovo gric – gric, gric – gric…

Kontra i nešto je gore.

Uskoro se u brodu nalazi lijepi kantar kao odgovor na pitanje ‘što nam napada lignje?’. Nažalost moju treću lignju osvojile su neke kantaraste ribe pa ostajemo bez ješke.

Vedran baca inchiku pa lovi još arbuna i škrpinu.

I dok sam ja zavezao inchiku diže se vjetar i vrijeme je da spašavamo glavu i krenemo kući.

Bio je to još jedan ribolov za pamćenje, koji je počeo i završio uobičajenim dugotrajnim planiranjem i ležernim spremanjem, bez imalo stresa umora i forsiranja…