Aleksa Šćekić je ribolovac koji sebi zacrtava ribe koje želi uloviti što mu uglavnom i polazi za rukom, ili bi bilo bolje reći štapom i jiggom jer je Aleksa shore jigger.

Ovoga mu je puta na meti bila lica, a evo kako je uspio ostvariti svoj zacrtani cilj:

– Ove godine sam sebi za cilj postavio, što se tiče shore jigginga, dvije vrste ribe, a to su lica i gof.

Nakon izvađena četiri gofa, za mene tri trofejna, već prebacujem sebe na razmišljanje o lici.

S kolegama s kojima se čujem, a izvrsnim ribolovcima i još boljim ljudima, razmjenjujem mišljenje kako i šta uraditi da dobijem jednu.

Od jednog od njih dobijam odgovor:

– Budi na moru i uživaj u moru, riba je samo bonus – dok od drugog dobijam najavu:

– Doći će ti brzo – i tako bi – priča nam Aleksa.

– Noć prije odlaska na ribanje pada dogovor uz sada ustaljeno:

– Zvao me gof, reče da će sutra biti na poziciji…

Rano ustajanje, okupljanje s ekipom i polako silazak na poziciju, a sve to u 15 minuta jer mi je sama pozicija blizu.

Topla kava se dimi u hladnom zimskom jutru dok spori valovi udaraju od stijene.

Oprema se polako vadi iz torbi i čekamo samo svitanje.

Svi spremni, no na samo svitanje dobijamo udarce malih luceva, neke realizirane, a neke ne.

I tako već zalazimo u dan.

Oko 7:30 odlučujem da svoj Noeby Legend 6 i Saragosu 8000 zamijenim lakšim kompletom kako bih malo ruke odmorio.

U prvom zabačaju od moje ‘detaljne provjere’ puca fluorocarbon i jig dobija krila.

Iznerviran uzimam fluorocarbon i vezujem novi predvez.

I kako vezujem vidim da debljina samog fluorocarbona nije ta.

Pogledam na sam fluorocarbon i shvaćam da sam ponio tanji koji koristim za spin. 0.35 mm, a onaj deblji 0.52 mm sam ostavio doma.

U sebi razmišljam kako će biti veselo ako udari kakva riba od 2 – 3 kilograma.

Tako oslabljen stavljam novi jig i assiste – nastavlja Aleksa.

– U narednih nekoliko zabačaja dobijam dva udarca malih luceva, ali ne uspijevam ih izvaditi.

Nastavljam bacati i u jednom trenutku odlučim da jig spustim na samo dno i onda da ga pravolinijski vučem do ispred nogu bez ijednog spuštanja više, a što je u ovom slučaju dalo rezultate.

Na nekih 15 metara od obale vidim bijelu fleku kako prati moj jig.

Prilazim još malo s njim i onda naglo stajem.

I u trenutku kada sam stao kao strijela lica odnosi moj jig.

Slijedi jaka kontra bez imalo razmišljanja i odmah čupanje na površinu gdje riba udiše dovoljnu količinu kisika i ostaje na samoj površini uz tek po neki udarac glave koji joj sam štap amortizira.

Kolega Marko dotrčava sa svoje pozicije sa kukom, pa poslije par promašaja, kuka konačno prolazi kroz nju i riba izlazi na suho.

I tek me tada adrenalin savladao.

Napokon shvaćam da imam veliku ribu ispred sebe, moju najveću do sad.

Od opreme sam koristio štap Lemax Shadow Walker do 100 grama, mašinicu Lurekiler SW 5000hg, konac J-braid PE2, predvez FC Duel 0.35, a jig je bio All Blue, kopija Palms-a od 60 grama.

Na kraju želim svima da vam se ciljevi koje zacrtate ostvare kao što se meni moji ostvaruju.

Poštujte more i vraćajte nedorasle primjerke jer more pamti sve i daje koliko i mi njemu – ispričao nam je Aleksa Šćekić.