Iz Rijeke, točnije s Kantride nam se javio Nikica Bacinger je ribolovac koji u ribolov odlazi promišljajući, a zbog čega su njegovi ulovi u pravilu zagarantirani. Ovoga je puta odlučio otkriti zbog čega noću na njegovoj poziciji nema sitne ribe. Naravno, u tome je uspio i ugodno se iznenadio. Evo što nam je Nikica rekao o tome:

– Živim na Kantridi i s prozora gledam lučicu svakog dana Na lukobran, na kojem ponekad lovim danju, a poznat je kao poprilično zahtjevna pozicija zbog konfiguracije dna i čestog gubljenja sistema, došao sam pred samo padanje mraka.

Primijetio sam da na toj poziciji sva aktivnost ribe, pa i one najmanje, potpuno prestaje s padom mraka. To me navelo na ideju da nešto svu tu ribu plaši i tjera.

S obzirom da je more bilo potpuno mirno, noć oblačna, a jedino svjetlo je bilo ono javne rasvjete pa vobleri i površinci nisu imali smisla, odlučio sam se na jig – priča nam Nikica.

– Pripremam štap Daiwa Prorex X 15-50 grama, na njega montiram rolu Daiwa Prorex V 4000 s upredenicom 0.16 i predvezom od fluorokarbona Daiwa Tournament 0.33 milimetra.

Izbor je pao na Slow jig od 30 grama, u bijeloj Zebra Glow varijanti kako bi ga eventualni grabežljivci što lakše uočili s obzirom na vremenske prilike.

Kako sam već spomenuo, pozicija je poprilično teška pa sam odabrao najjeftiniji jig kineske proizvodnje koji već dvije godine čeka svoj red.

Napokon započinjem ribolov i već nakon petnaestak minuta počinje cirkus – nastavlja Nikica svoju priču.

– Zbog terena, a dijelom i zato što udarac nisam očekivao tako brzo, mislio sam da sam zakačio za dno. No nakon dva okretaja mašinice počinje sve jači otpor i kreće borba.

Totalno nepripremljen namotavam upredenicu. Otpor ribe je nepravilan, ali stalan.

Vrtim u glavi tražeći odgovor jer je način borbe specifičan i ne uklapa se nigdje.

Otpor nestaje, nema više borbe. Mislim, izgubio sam je i neću nikada saznati što je to bilo.

Kad nakon dva okreta ručice na roli shvaćam da je riba još na udici, ali se pokušava spasiti bijegom prema obali.

Izvlačim ribu prema obali uz konstantnu borbu i tek na metar-dva od obale vidim obris i sjaj kože. Mač! – priča Nikica dalje.

– Izvlačim ga na obalu i nastavljam ribolov bez očekivanja da ću išta više uloviti, no već nakon trećeg bacanja opet dobivam udarac!

Ovoga puta sam spreman pa izvlačim ribu bez problema.

I tako se ribolov nastavio iduća dva i pol sata sa stalnim udarcima i borbama.

Krajnji rezultat je bio pet izvađenih mačeva, četiri izgubljena i to samo zbog totalno loših kineskih udica na jigu. No bez obzira na to, bilo je jako puno gušta u toj neobećavajućoj noći – ispričao nam je Nikica Bacinger.