Iz Pazina nam se javio Anel Hadžić, pasionirani spinner kojem su na meti standardno strijelke. Zbog nepovoljnih meteoroloških uvjeta ove je godine sve u ribolovu malo kasnilo pa tako i Anelove strijelke. No na kraju ih je uspješno pronašao. Evo što nam je Anel o tome ispričao.

– Ovogodišnji početak sezone ribolova na strijelke poprilično je kasnio. Izvještaji sa terena od nekolicine pouzdanih prijatelja nisu bili nimalo obećavajući. Također sam i sam bio u izvidnici u 2-3 navrata, no, strijelki nigdje. Ipak, izvidi nisu bili bez veze. Ubrzo sam, bar ja tako mislim, pronašao glavnog krivca u jednom puno većem predatoru – tunama. Naime, tune su zujale u neposrednoj blizini nekih od mojih omiljenih pozicija. Od njene se tutnjave ili sve sakrilo i primirilo, ili jednostavno sve ostale ribe, pa tako ni same strijelke, nisu ni prošle do pozicija od rizika da ne nalete na tune i završe na njenom meniju.

Također ni neprestane kiše, bure, jugo i niske temperature nisu pogodovale izlascima na more. I tako, mic po mic, sami start sezone kasnio je punih mjesec i pol. Tješila me činjenica da nije do mene, nego do niza različitih faktora koji su utjecali na toliko kašnjenje. No, uvijek i oduvijek bilo je da, tko čeka taj i dočeka – priča nam Anel.

Beli se prvi upisao sa strijelkom od 3,30 kilograma

– Tako moj kolega Beli i ja napokon uhvatismo slobodan dan povodom praznika, koji smo naravno iskoristili za bijeg na more. Prognoza gotovo nestvarna – bonaca, sunce, toplo i bez kiše. Ajme divote… Napokon startamo! Prsti svrbe od zimske stanke, tako da radimo brzo i još brže pretražujemo različite terene tako da ih uspješno pronalazimo. Započinje strijelkin standardni ples uz pljus, pljas, puf, paf…

Naravno, nišanske sprave im nisu odmah namještene i rade promašaj za promašajem. No dobro je što su gladne. Slijede praćenja pa odustajanja. Uhhhh, koji nam je??? Zahrđali i mi??? Kad iznenada – Bammmm!!! Aaaaa, nije nam ipak ništa i nismo zahrđali. Lijepi kolobar gdje se trenutak prije nalazio Igorov Stick 160. Zzzzz, pa zzzzzzzzzzz, i kolega Beli započinje borbu sa strijelkom koja se pokazala poprilično raspoloženom i u punoj snazi. No Black Hole u kombinaciji sa Daiwa Fuego ne ostavlja joj previše prostora. Par standardnih skokova u pokušaju otresanja mamca iz ustiju nije joj pomoglo jer je bila perfektno zakačena. Koji minut poslije završava u podmetaču. Vaga pokazuje 3.30 kilograma. Odlično! Super startanje i otvaranje ovogodišnje sezone. Kako isto mjesto nije dalo više niti jednu ribu, premještamo se konstantno svakih desetak minuta po različitim pozicijama radeći i tražeći sljedeću ribu – nastavlja Anel svoju priču.

Četiri i pol kilograma čistog gušta

– U jednoj manjoj uvali, čak dva sata nakon ulova od kolege, proživljavam dva velika promašaja, jedan za drugim. Vodoskoci samo takvi… Ribu nismo vidjeli, no, obojica smo zaključili da je nešto veće. Par minuta poslije, ponavljajući po istoj poziciji napokon i ja dobivam udarac na Tito Craft iglicu. Kontriram uspješno i ples može započeti. Pacific Bay se lijepo opteretio, Twin Power svako toliko zavrišti, malo lijevo malo desno, pa skok dva i eto je u podmetaču! Vaga uskoro pokazuje 4.500 kg. Yeeaaaahhhhh!!! Sreći i veselju nema kraja, dobro je….Nastavljam gdje sam stao prošle godine. Nedugo poslije dobijam još jednu manju, kolegi jedna spada, i polako završavamo sa današnjim ribolovom. Treba se odmoriti jer sutra je novi radni dan u firmi, ahhhh ili grrrrr… No ovako punih baterija, nekako nam je svejedno, haahaha – ispričao nam je svoj ribolovni doživljaj Anel Hadžić.