Molim te, napiši nešto. Čovjek ne može vjerovati. U Malom Lošinju ne možeš kupiti kilogram friških srdela. Pa nismo mi neko selo u zabiti, nego veliko mjesto na moru i otoku, još veći turistički centar.

U jednom dahu telefonom je ovo izgovorio prijatelj iz Malog Lošinja. Bio je ogorčen. Kada se malo smirio objasnio je problem.

Aktivan umirovljenik, poput mnoštva otočana zaljubljenik u ribolov. Svaki slobodan i, što je važnije, pogodan trenutak koristi za odlazak na more. Pa je tako naumio i prije desetak dana.

– Vidim u luci na iskrcaju više brodova plivaričara. Odlično, kupit ću srdele za naješkati parangal. Već u glavi imam poziciju gdje ću ga baciti, nakon koliko vremena dizati. Na kraju, od svega ništa, ostao sam na kopnu. Nije bilo ješke!

Ukratko prepričavam što je rekao. Nitko od brodova nije prodavao ribu, molio je nekoliko kilograma, ali uzalud. Zaputio se u ribarnicu, a tamo uvijek isto – srdele nitko ne prodaje. Nije ih našao niti u velikom distributivnom centru. Na otoku nije moguće kupiti srdelu. Vjerojatni ni inćuna, jer njih love isti brodovi, s istom mrežom.

Pisao sam o tome u više navrata, nije to samo lošinjski problem. Slično se događa na mnogim otocima, pa i kopnenim mjestima. Praktički u svakome čiji lokalni ribari ne love malu plavu ribu, odnosno gdje nema brodova plivaričara. Često sam slušao identične priče mnogih prijatelja i poznanika s raznih dijelova obale i otoka. Pitao sam se, kako i tko im može pomoći?

Kašete se brzo prazne

Možda bi srdele i inćune mogli naći u nekom supermarketu, u velikim trgovačkim lancima »nema što nema«. Samo, natjeraj ti našeg fetivog otočana da ih kupuje u marketu. Nevažno jesu li svježi ili dubokozamrznuti. Ne bih ih ni ja kupio, pa makar ostao bez ribljeg obroka. U redu, kupujem često lubene i podlanice iz marikulture, to je normalno jer se radi o ribi iz uzgoja, a ne ulova. Ona se isključivo kupuje u peškariji. Ili s broda, tamo gdje je to moguće.

Prodaji s broda puno sam puta svjedočio u raznim lukama. Prodavali su ribari, a vjerujem da mnogi to čine i danas, u lukama iskrcaja. Obično zapovjednik iznese na obalu praznu baju, okrene je naopak i njeno dno postaje banak. Iznese nekoliko kašeta ribe, a najčešće na brodu imaju i vagu. Ako je nema, tražena količina odmjerava se »odoka«. Pričala mi je jedna gospođa: »Zatražila sam kilogram ribe, učinilo mi se da je vrećica teška. Kod kuće sam izvagala, bilo je više od dva.«

Kašete se brzo prazne, ali nema straha da će netko ostati bez ribe. Na brodu je ima u izobilju. I cijena je pristupačna, obično niža nego u ribarnicama.

Kako željno te brodove čekaju u malim mjestima, gdje je to jedini način kupnje friške ribe. Raduju im se i u većim mjestima, koja imaju vlastite ribare i ribarnicu, ali nitko ne nudi malu plavu ribu. Mali Lošinj jedan je od takvih primjera. Slično sam vidio u Senju i Novalji.

Njih sada riba od plivarice uglavnom zaobilazi, jer u kanalima se ne svjetli. Još teže, siguran sam, to pogađa žitelje i goste mnogih priobalnih malih mjesta, gdje je opskrba generalno problematična.

Brodovi sa zadarskog područja ponekad iskrcavaju u Novalji, ali stariji žitelji imaju novi problem. Nova ribarska luka – iskrcajna, podosta je udaljena od mjesnog središta, mora se dosta pješačiti. Ali se riba prodaje. Ne znam zašto je ne mogu kupiti Lošinjani?

Prodaja u centru grada

Najugodnije iznenađenje, kada se radi o prodaji ispred broda, doživio sam u Puli. Srdele i inćune ljudi su kupovali praktički u centru grada, u luci.

Nikome nije smetalo, stekao sam dojam da su svi zadovoljni, ribar i kupci. Vjerujem, ima takve prodaje i u dalmatinskim lukama, zacijelo i više.

U Rijeci toga nema, i nećemo doživjeti. Središnja gradska ribarnica preblizu je iskrcajnoj luci. Uz to, iskrcajna mjesta prečesto se mijenjaju. Mi stariji još pamtimo vezivanje ribarskih brodova uz gatove putničke luke. Potom su preseljeni na Molo longo, uz lukobran, pa u Porto Baross. Početak pripremnih radova za novu marinu vratio ih je na lukobran.

Nije mi znano gdje će ih premjestiti masovno uplovljavanje turističkih brodova? Pa sad ti organiziraj prodaju ribe »na licu mjesta«, izravno s broda!

Mišljenja sam da nema ništa lošega u takvoj trgovini. Naprotiv, smatram da nudi autentičnu sliku primorja i ribarstva, sliku jednog prošlog i zaboravljenog vremena. Sliku Jadrana i Mediterana što nepovratno nestaje. A, kome to smeta?

Zauvijek pamtim davnu sliku iz Marseillea, najveće francuske luke. Pisao sam o tome i netko će mi prigovoriti da sam dosadan. Stara luka nalazi se praktički u centru grada, a gotovo čitavu ispunjavaju ribarski brodovi. Teško bi ih bilo pobrojiti, a u jutarnjim satima većina ribara prodaje svoje ulove.

Ljudi čekaju u redu, na suncu. Najzanimljivija je bila prodaja sabljarki, gdje se čekalo u dva reda, u jednom stvarni kupci, a u drugom turisti.

Ribari vješto i brzo režu velike fete. Lako je uočiti svježinu ribe, ulovljena je koji sat ranije. Bit će fešta za stolom!

Turisti dolaze na red kada je čitava riba prodana, njen jestivi dio. Oni čekaju trofej – mač, pravilnije bi bilo reći sablju, kada se zove sabljarka. Ali, tu ribu nazivaju i iglun, a nitko neće reći igla. U stvarnosti to je izdužena gornja čeljust. Ako ih ona ne dopade, zadovoljavaju se i repnom perajom.

Za cijenu se ne pita. Jasno, mač je neusporedivo skuplji od repa.

Zakonski okvir

Naši zakonski propisi dopuštaju prodaju ribe izravno s broda, službeno je ona definirana kao »izravna prodaja vlastitog ulova«. Prodavati smije samo profesionalni ribar, ovlaštenik povlastice i »on ne mora biti registrirani prvi kupac«. Prodaja ima određena ograničenja, a propisani su i uvjeti što ih mora ispunjavati ribar – prodavač.

Količina prodanog ulova može iznositi »do najviše 5,00 kilograma po krajnjem potrošaču, a ukupno do najviše 398,17 eura dnevno po povlastici«. U iznimnim okolnostima dozvoljena je prodaja ukupno prijavljenog dnevnog ulova. Za prodaju s plovila potrebno je: »Rješenje o ispunjavanju minimalno tehničkih uvjeta za obavljanje djelatnosti trgovine. Odluka predstavničkog tijela grada ili općine na čijem se području pokretna prodaja obavlja. Vaga za vaganje ribe s prvom ovjerom EU-a, preporučuje se viseća namijenjena za vaganje na plovilu. Istaknuti maloprodajnu cijenu za pojedinu vrstu proizvoda ribarstva.

Uređaj za izdavanje maloprodajnog računa sukladno Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom. E-očevidnik ili autorizirana aplikacija za mobilni uređaj. Osigurati zdravstvenu ispravnost proizvoda ribarstva i spriječiti kontaminaciju.«