Parobrod »Foscolo«, s 35 članova posade, isplovio je 18. ožujka 1940. iz Rijeke na svoju redovitu liniju za luke Sjeverne Europe. Nakon Rijeke, ticao je još nekoliko talijanskih luka – Catania, Reggio Calabria i Napoli te Barcelonu iz koje je isplovio 8. travnja i zaputio se za Rotterdam i Antwerpen gdje je stigao prvih dana svibnja.

Plovidba je trajala duže od predviđenoga jer su brod zaustavili od Englezi radi pregleda u Gibraltaru i u Kanalu. Bio je to posljednji talijanski teretni brod koji je napustio Sredozemlje.
U noći s 9. na 10. siječnja, engleski Coast Guard zaustavio je »Foscolo« kod Gibraltara. Brod je identificiran, a nakon toga engleska ophodnja se popela na brod kako bi pregledala brodske dokumente i dokumente o teretu. Iz nepoznatog razloga, zapovjedniku je odmah naređeno da zaplovi prem Gibraltaru gdje se ubrzo usidrio. Zapovjednik »Foscola«, Dario Lucano, odbio je prijedlog službenika Control Officea da se pridruži konvoju kako bi mogao nastaviti plovidbu. No, morao je potpisati dokument kojim je jamčio da će se zaustaviti u Weimouthu, na južnoj obali Velike Britanije, kako bi se opet pregledao teret. To je bio uvjet da može nastaviti plovidbu bez pratnje. Bila je to rizična odluka, jer je imao saznanja da njemačke podmornice napadaju sve neutralne brodove.

»Foscolo« je doplovio u Weimouth 15. travnja. Brod je temeljito pregledan, a njegovi dokumenti su poslani u London. Vraćeni su tek devet dana kasnije, a onda »Foscolo« dobiva dozvolu da nastavi plovidbu po propisanim uvjetima: točno određenom rutom, a noću s pogašenim svjetlima.

Umjetnost izbjegavanja

Dva dana kasnije, 26. travnja, »Foscolo« stiže u Dover i priča se ponavlja: ponovo pregled broda i tereta. Sljedećeg dana nastavlja plovidu u gustoj magli. Susreće konvoje u pratnji ratnih brodova. Cijelo je područje minirano, ali umješnošću ih izbjegavaju.

»Foscolo« je doplovio u Rotterdam 28. travnja. Nizozemske vlasti su iznenađene njegovim dolaskom. U Rotterdamu obavlja iskrcaj tereta sve do 7. svibnja kada isplovljava za Dordrecht gdje se kratko zadržava i produžuje plovidbu za Antwerpen. Dana 10. svibnja njemačke snage okupiraju Nizozemsku. U Antwerpenu brod boravi do 15. svibnja. Dan prije dobio je dozvolu za isplovljavanje uz uvjet da bez pristajanja plovi za Genovu. Na brod se ukrcava osam talijanskih putnika.
Osim njega, tog jutra u zoru, Antwerpen napuštaju još dva broda pod talijanskom zastavom: »Fidelitas« i »Antonio Locatelli«. Plove rijekom Scheldom, a netko otvara artiljerijsku vatru s istočne obale rijeke – nekoliko gelera pada na »Foscolo«. Zapovjednik naređuje radio šutnju.

Točno u podne stiže u Flushing gdje se vrši smjena pilota. Nastavlja se plovidba kroz minsko polje Vielingen. Dva sata kasnije brod prelijeću njemački lovci koji mitraljiraju brod. No, to je samo uvod: nakon lovaca, pojavljuju se bombarderi koji izbacuju mnogobrojne bombe. Brod »Antonio Locatelli« je pogođen, ali nastavlja plovidbu. »Foscolo« je teško oštećen, zapovjednik prekida radio šutnju i emitira poziv upomoć bez označavanja svojeg trenutnog položaja: SOS de IBZR… Italian ss »Foscolo« bombed requires immediate assistance.

Teško oštećen

Njemački zrakoplovi stalno nadlijeću »Foscolo« koji se počinje naginjati uslijed prodora mora. Bliži mu se kraj, a nema naznaka da bi ikakva pomoć mogla stići. Iako ga nijedna bomba nije izravno pogodila, brod je teško oštećen. Zapovjednik odlučuje da posada napusti brod. Spuštaju se čamci, evakuiraju putnici i posada. Ubrzo se iskrcavaju na nedaleko kopno kod luke Zeebrugge.
Posada gleda brod koji je potonuo na maloj dubini te ga pokušava spasiti. No, nemaju adekvatnih sredstava. No, uspijevaju spasiti pomorske knjižice. Posada i putnici se privremeno smještaju u hotel Kursaal Casino.

Generalni konzul Italije preuzima brigu o putnicima i prebacuje ih u Bruxelles. Sljedećeg dana proglašava se policijski sat i nitko ne smije izlaziti iz hotela. Dana 19. svibnja posadi se predlaže ukrcaj na brod »Sigurd Faulbanus« koji vije latvijsku zastavu koji plovi za Dunkerque. No, ustanovljava se da taj brod nije sposoban za plovidbu. Navečer, zbog sve teže situacije, posada u dvije zasebne grupe odlazi pješice u Dunkerque. Iz hotela uzimaju pokrivače uz izdavanje potvrde o preuzimanju. Njemački zrakoplovi stalno bombardiraju cestu kojom se kreću. Stižu do Dunkerquea, a 20. svibnja posada biva smještena u jednu školu – Ecole Saint Joseph.

Pomorci su se tu pokazali: protuzračnom skloništu se moglo pristupiti samo iz škole, naoružali su se alatima i otvorili izlaz kroz zid prema cesti. Škola je bombardirana, a svi iz skloništa su kroz otvor izašli na cestu. Posada je u polju, na otvorenom i – između dviju linija fronte. Spavaju u podrumima između stalnih uzbuna. Hrane je sve manje: malo kruha i rijetka juha. Stanovnici su saznali za njihovo probijenje zida i spašavanje, pa im donose ponešto kruha i hrane iz Nouvelle Gallerie. Pekar im daje britvice za brijanje, svijeće… U Dunkerqueu je pakao… Smještaju se u podrume muzeja usred grada. Umjesto da misle na sebe, spašavaju rijetka umjetnička djela iz muzeja. U deset sati spasili su djela Rubensa, Brughela, Magnasca, Corota i Jeana Barta. Zatim s čuvarom muzeja kreću prema unutrašnjosti, prema gradiću Rosendael, ali tamo su bili Nijemci. Nastavljaju prema Tetegemu, francuske snage im dozvoljavaju spavanje u sjeniku koji se nalazio preblizu mobilnoj protuavionskoj bitnici koju su Nijemci stalno gađali. Sjenik je ubrzo pogođen, bilo je mrtvih među Francuzima, a brodski tesar je izradio drveni križ da obilježi grobove.

Nerealiziran film

Dana 2. lipnja francuski vojnici napuštaju položaje i nastaje – kaos. Posada odlučuje sačekati razvoj situacije, umorni su, a od napuštanja broda već je prošlo 17 dana. Stiže njemačka vojska, odlučuju zatražiti pomoć, jer službeno su – saveznici. Prema njima se lijepo postupa, dobivaju dovoljno hrane i dobivaju informaciju da će biti prebačeni u – Bruxelles. Putovanje njemačkim kamionima traje, preko Ghenta, dva dana.

Dana 4. lipnja posadu prima talijanski generalni konzul: bit će repatrirani, a polazak je zakazan za četiri dana, 8. lipnja posada se ukrcava u autobus koji ih vozi do Kölna, gdje se ukrcavaju na vlak i preko Münchena stižu u Rijeku. Većina posade je iz Rijeke.
Ostalo je zabilježeno da je »Foscolo« potopljen manje od 18 sati prije ulaska Italije u rat… Zapovjednik Lucano, odmah je ukrcan kao časnik za plovidbu na krstaricu »Duca d’Aosta«. Preživio je rat. Nisu poznata imena članova posade niti njihova daljnja sudbina.

Priča o njihovoj odiseji objavljena je 23. lipnja u Il Popolo d’Italia, ali autor ne spominje tko je potopio brod. Kompanija Tirrenia i njen zapovjednik dobili su ponudu od Mediterranea Film iz Rima da se snimi film o njihovim doživljajima, ali on nikad nije realiziran.