MARKO LONGIN

Strpljenjem do umjetničke fotografije – Kamerom ‘ulovio’ majstora mimikrije u zasjedi

Boris Bulić

Sipa veći dio svog života provodi na dnu, ili barem u njegovoj neposrednoj blizini, koristeći svaki mogući zaklon za zasjedu odakle napada sve što joj se učini jestivim. A zahvaljujući posebnim stanicama u epitelu tzv. kromatoforima, može mijenjati boju od izrazito svijetle, gotovo potpuno bijele, do tamne, gotovo potpuno crne…



Nedavno je, roneći uz Vir, Marko Longin uspio kamerom zabilježiti uistinu nesvakidašnji prizor vrhunske kamuflaže. Marko je snimio sipu nad posidonijom koja je aktivirala svoje mimikrijske sposobnosti i tako se praktički i bojom i teksturom stopila s okolinom.


Inače se sipa poput većine ostalih jadranskih glavonožaca bojom tijela u trenutku može prilagoditi svojoj okolini. Zahvaljujući posebnim stanicama u epitelu tzv. kromatoforima, može mijenjati boju od izrazito svijetle, gotovo potpuno bijele, do tamne, gotovo potpuno crne. U trenucima velikog uzbuđenja, primjerice prilikom lova ili parenja, ta sposobnost dolazi posebno do izražaja, kada se boje i zatamnjenja impulsno prelijevaju duž tijela ostavljajući izuzetan dojam.


Osim sposobnosti mijenjanja boje, sipa ima i sposobnost nabiranja kože, što je na morskom dnu često čini doslovno nevidljivom.




Sipa veći dio svog života provodi na dnu, ili barem u njegovoj neposrednoj blizini, koristeći svaki mogući zaklon za zasjedu odakle napada sve što joj se učini jestivim, pri čemu su na prvom mjestu neoprezne ribe i rakovi.


Preko dana leži ukopana u pijesku, dok u sumrak kreće u lov.


A dok lovi, najčešće koristi tek dvije taktike. U prvoj, osim što se uspješno skriva u raslinju i uz kamenje, u redovnom se postupku i ukopava u muljevito ili pjeskovito dno, odakle se iz nepomične neravnine u tren oka pretvara u smrtonosnog lovca bez milosti.


Kada se tako iz zasjede baca na plijen, najčešće ga poklapa lovkama i cijelim tijelom.


U drugoj je taktici znatno aktivnija. Plijenu se prikrada glavom prema naprijed s karakteristično podignute dvije gornje lovke. Kada se plijenu dovoljno približi, strelovito izbacuje duge lovke s prijanjaljkama. Slijedi privlačenje i prihvaćanje ostalim lovkama, te fatalni ugriz karakterističnim papagajskim kljunom koji je osim što je vrlo snažan usto i otrovan.


A ova zanimljiva fotografija jako strpljive sipe koja je vjerojatno ležala u zasjedi čekajući akkav plijen, nastala je na dubini od 8 metara i to iz čistog gušta jer Marko nije podvodni ribolovac već samo ronilac koji svoje ulove lovi isključivo kamerom.