Posljednjih mjeseci u više navrata u ponudi riječke ribarnice, između ostalih morskih vrsta, nalazila se i strijelka. Nisam informiran kako je bilo drugdje, ali sam siguran da je u dalmatinskim ribarnicama njena ponuda još bogatija. Kod nas na sjevernom Jadranu ta riba još uvijek više pobuđuje znatiželju nego što privlači kupce. Iako, postupno se mijenjaju odnos i razmišljanje. Strijelka se udomaćila na sjevernom Jadranu, sve se više lovi, pa je i ljudi prihvaćaju.

Riba iz obitelji strijelki, na što ukazuje i njen naziv. Tijelo joj je izduženo, ovalno i bočno spljošteno. Na velikoj ovalnoj glavi ističu se snažne čeljusti, od kojih je donja malo ispupčena, s nizom velikih i jakih zubi. Glava malo podsjeća na lubenovu, što primjećuju tek iskusni ribolovci. Sitne ljuske prekrivaju čitavo tijelo. Peraje su dobro razvijene, a pažnju izaziva prva leđna peraja – ona je nazubljena, otprilike kao u škrpoča. Snažne peraje otkrivaju dio njene naravi – brzi plivač, proždrljiva i grabežljiva.

U Jadranskom moru strijelka maksimalno naraste do 85 centimetara dužine i 8 kilograma težine, dok u toplijim morima postiže veće dimenzije – 130 centimetara i 14,5 kilograma. Tko zna, možda i u našem moru ima tako velikih primjeraka, ali zasad nisu ulovljeni, ili njihov ulov nije registriran. Prosječna veličina, možemo je tako okarakterizirati, kreće se između 20 i 60 centimetara. Boja tijela u gornjem je dijelu tamnosivozelenkasta ili modrikasta s prijelazom u srebrnkastu prema trbušnom dijelu. Peraje su maslinaste.

Jurnjava za hranom

Strijelka je, bez sumnje, najagresivnija jadranska riba. Za razliku od većine riba, kada se najela, ona se ne smiruje. Iz čista mira lovi i ubija drugu ribu ne samo zbog hrane nego naprosto iz obijesti. Kad nije gladna ubija i – ostavlja. Bilo je slučajeva da je na farmi ušla u kavez s lubenima ili podlanicama i napravila pravi pokolj. Moglo bi se reći – ubija bez povoda.

Strijelka je pelagijska riba, što govori da nema stalnog boravišta, niti se može odrediti karakteristična vrsta dna iznad kojeg se zadržava. Boravi u području dugih pješčanih oceanskih plaža, ali i iznad kamenita dna, svugdje gdje nalazi velike količine hrane. U stalnoj jurnjavi za hranom jako je pokretljiva i brza, tako da se na određenom području neće duže zadržavati. Strijelka je stanovnik priobalnog i otvorenog mora, a veće primjerke može se naći u riječnim ušćima. U ljetnim mjesecima približava se obali. Nedorasli primjerci zadržavaju se i na plitkim brakovima.

Osim lokacije, strijelka mijenja dubinu, pa ju je moguće sresti gotovo od površine do velikih dubina, od 2 do 200 metara, s time što hranu ponekad traži na samom dnu, poput nekih pridnenih vrsta. Najčešće se zadržava u plovama. Hrana joj je zdrava, prirodna iz mora – najviše se hrani ribom i glavonošcima, a kad je na dnu poseže za rakovima. Proždrljiva i grabežljiva, stječe se dojam da je vječito gladna, a, prema literaturi, hranu više traži u toku dana. Sportski ribolovci koji su se uspješno okušali u lovu strijelke, pričaju mi da bolje grize noću.

Strijelka živi u mnogim svjetskim morima i oceanima. Najgušće je naseljena u suptropskim morima, ali je ima svugdje, od sjevera do juga između dvije 45. paralele. Živi u istočnom Atlantiku, od Portugala do Južne Afrike, uključujući Sredozemno, Mramorno i Crno more, a posebno je brojna u istočnom Mediteranu. Živi i uz obale atlantskih otočnih skupina, posebno Madeire i Kanara. U zapadnom Atlantiku prisutna je od Kanade preko Bermuda do Argentine. Nadalje, boravi u Indijskom oceanu, uz obale istočne Afrike i jugozapadne Indije, u akvatoriju Madagaskara i južnom dijelu Perzijskog zaljeva, uz obale Malajskog poluotoka, indonezijskog otočja, u području zapadne Australije te u jugozapadnom, zapadnom i sjeverozapadnom dijelu Tihog oceana, uključujući obale Novog Zelanda.

Sada je svi poznaju

Jasno, strijelka je stanovnik i Jadranskog mora. Nekad je bila rijetka, a zadržavala se uglavnom na južnom Jadranu. Kod nas na sjeveru s vremena na vrijeme ulovio bi se koji usamljeni primjerak. Praktički, nismo je poznavali. Unatrag desetak godina stanje se drastično promijenilo. Strijelka se proširila po čitavom Jadranu. Danas je možemo smatrati uobičajenom ribom. Brojnija je u zatvorenim zaljevima, posebno tamo gdje se ulijeva slatka voda.

Ne tako davno strijelku se, barem kod nas na sjevernom Jadranu, rijetko lovilo. Posrećio se koji pojedinačni ulov, nekome bi »zalutala« na udicu. Češće se događalo da su ribolovci dizali prazan najlon, bez udice i ješke, proždrljiva riba sve je odgrizla svojim oštrim zubima. Danas je »drugo vrijeme«, mnogi sportski i rekreacijski ribolovci izrađuju posebne alate, namjenski za lov strijelke.

Panula, tunja i podvodna puška alati su kojima se strijelka može uloviti. Jasno, lovi se i alatima gospodarskog ribolova, ponajviše mrežama stajačicama, potegačama i plivaricama, ako ne pregrize mrežu i otpliva na slobodu. Ono što dolazi na ribarnice sigurno nije iz sportskog i rekreacijskog ribolova. Zapovjednik broda plivaričara koji lovi malu plavu ribu, rekao je da se u posljednje vrijeme manje pojavljuju. Najviše ih je bilo prije dvije godine. Prema njegovim riječima, sa strijelkama nema problema, pojavljuju se među ribom kad svijetle, ali ne u velikim količinama, po nekoliko primjeraka, i ne rastjeruju ribu. Uglavnom, tada u ulovu imaju dosta napola pojedenih riba, pregrizenih kao da su nožem prerezane.

Namjenski alati

Nekad toga nije bilo, a danas mnogi sportski i rekreacijski ribolovci ciljano odlaze u ribolov na strijelke. Kako svjedoče neki od njih, najčešće ih love tunjom, poželjnije je štapom, iz barke i s obale. Tunja mora biti malo teža i nikako obična, s udicom vezanom izravno na najlon. S takvom nema ulova. Između udice i najlona obvezno treba staviti sajlu dugačku barem dvadesetak centimetara. Za ješku joj treba ponuditi nešto prirodno i po mogućnosti živo, ono čime se hrani – ribe ili glavonošce. Mnogi tvrde da su uspješno lovili i s raznim blinkerima. Ipak, neće se na svakoga zaletjeti. Ribolov panulom uvijek je atraktivan, a posebno kad zagrize veća i snažnija riba u kakve spada strijelka. Ulovi se težom panulom, onom za gofa, licu i zubaca. Možda danas neki rade i panule namjenski za strijelku. Takvu informaciju još nemam.

Podvodni ribolovci strijelku mogu iznenaditi, ili ona njih iznenadi, dok rade čeku. U takvu lovu oni koriste snažnu pušku s gumenim oprugama, u pravilu s koloturnikom. Njima je cilj neka velika i atraktivna riba, zubatac, gof ili lica, dok im je strijelka usputna lovina. Kao i prilikom lova navedenih, atraktivnijih riba, kada se pojavi strijelka važno je pravodobno reagirati i »pametno« se s njom boriti dok se svlada. Pričao mi je jedan od onih koji su često u podmorju: »Ulovim je koji put, nije mi uopće zanimljiva kao lovina!«

Brzo je postala poznata

S dva detalja mogu ilustrirati koliko se strijelka u kratkom vremenu namnožila u našem moru. Prije dvadesetak godina nazvao me prijatelj iz Pule, iskusan i uspješan sportski ribolovac, čovjek koji je svaki slobodan trenutak provodio na moru i pod morem. Pitao me tada: »Koja je to riba pesce serra? Kako joj je hrvatski naziv? Napiši nešto o njoj, nedavno je ulovljena u Istri.« Znalac je nije poznavao, to dovoljno govori. Preronio je čitavu istočnu obalu Jadrana, ne samo hrvatsku. Pesce serra jedan je od talijanskih naziva za strijelku.

Druga priča – prelistao sam domaću literaturu starijeg datuma, zanimalo me što piše o strijelki. Pregledao sam tri knjige koje se bave sportskim ribolovom, dvije iz sedamdesetih, te jednu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ni jedna od njih strijelku ne spominje!

Zanimljivost naziva

Naši znanstvenici i stručnjaci za strijelku rabe dva naziva – strijelka i strijelka skakuša. Ne namjeravam se upuštati u raspravu koji je pravilan, oba su ispravna. U narodu se najčešće rabi naziv strijelka. Narodnih naziva ima dosta, bez obzira na to što se radi o ribi koja je donedavno bila slabije poznata. Na našoj obali i otocima još je nazivaju strijela, strèla, zubatica, skakuša, smudutuša, lica injula, a jedan od naziva je i sera.

Zanimljivi su i nazivi u nekim stranim jezicima. Pesce serra jedan je od dva učestalija talijanska naziva, iako naši prekomorski susjedi češće rabe naziv ballerino. Engleski, a još više američki joj je naziv bluefish. Njega nalazimo u mnogim zemljama, čak i nekima u kojima se ne govori engleski, kao na primjer, u Rusiji. Kod njih je ipak češći naziv lufar, a njega nalazimo i u Rumunjskoj, dok slične imaju Bugari i Turci. Spomenimo još dva svjetski značajna jezika, odnosno dvije zemlje – u Francuskoj, između ostalih, koriste se nazivi tassergal i serreo, a u Španjolskoj anjova. Naziv serra prisutan je i u nekim arapskim jezicima.

Bugarski lefer

Mnoge generacije naših starih i starijih podvodnih ribolovaca godinama su odlazile na natjecanja u Bugarsku. Lovilo se, jasno, u Crnom moru, redovito u akvatoriju južno od Burgasa. Tamošnje more siromašno je ribom, količinski i vrstama. U ulovima podvodnih ribolovaca dominirala je riba koju Bugari nazivaju lefer, nama nepoznata. Govorili smo: slična je našem lubenu, ali ne živi u Jadranu. Ti leferi nisu bili veliki, uglavnom između 30 i 60 dekagrama. Poslije sam ih vidio i u Turskoj, u velikim količinama lovili su ih na Bosporu. Također, nisu bili veliki, a zapamtio sam da su jeftino prodavani, barem za naše prilike.

Dok sam pisao tekst o strijelki, sjetio sam se lefera. Potražio sam bugarsku literaturu i – sve u trenu razjasnio. Lefer je strijelka, nama tada nepoznata.