Danas je nedjelja Cvjetnica, s njom počinje Veliki tjedan, a sljedeće nedjelje je Uskrs, najveći kršćanski blagdan. U normalnim vremenima Uskrs je, između ostaloga, označavao početak turističke predsezone, bez obzira na njegov datum.

U vremenu bivše države, kad Uskrs službeno kao blagdan nije postojao, govorili smo »proljetni praznici«. Za turiste koji preferiraju plovila i plovidbu, Uskrs označava početak nautičke sezone, odnosno sezone krstarenja.

Pamtim jedan rani Uskrs, poput ovogodišnjeg. U poslijepodnevnim satima zatekao sam se u Krku. Dan je bio prohladan i burovit, taman za jedrenje onima koji znaju.

Uz krčku rivu vezivala se jedrilica dužine 10 do 12 metara. Malo glasnija posada privukla mi je pažnju. S guštom sam pratio kako vješto izvode manovru pristajanja, kako privezuju brod. Prednjačio je ženski dio posade.

Govorili su njemačkim jezikom. U svemu je, međutim, najvažnije što su svi bili mladi, valjda nitko stariji od 30 godina. Uistinu, zadivili su me svojim pomoračkim vještinama!

Nastavak prošle godine

Tog prizora sjetio sam se u danima lanjskog Uskrsa što smo ga proveli u svojim domovima. Sve mi se čini da nam ni ovogodišnji neće biti drukčiji. O turističkoj, pa tako i nautičkoj sezoni, malo tko sada razmišlja.

U ovom trenutku ona nam djeluje dalekom, kao u nekom magnovenju. Tko zna kada će prvi nautičari zaploviti? Pesimisti, a takvih je mnogo, postavljaju pitanje o kojemu ne želimo ni razmišljati. Oni pitaju hoće li se ovog ljeta uopće ploviti?

Stanje je više nego složeno. Ljeto se približava, a turistička sezona je neizvjesna, ma koliko govorili o njenim pripremama i najavama dolazaka.

U normalnim godinama u ovo vrijeme charter flota već se pripremala za isplovljenje, kalendar krstarenja većim dijelom bio je popunjen, sve tamo do rane jeseni. Sada sve muči neizvjesnost. Bolje rečeno, ona se nastavlja na prošlu godinu.

Kako opstati, pitanje je na koje nije lako odgovoriti. Računi dolaze, treba plaćati vez, održavanje plovila, razne pristojbe, mnogima dolaze rate kredita ili lizinga… A prihoda nema, niti su na vidiku.

Nadajmo se, a u nadi moramo živjeti, da nam sezona neće propasti. Krstarenja se ne prodaju, što ne znači da ih neće biti. Neka se do ljeta stanje samo malo popravi i – tražit će se brodovi. U posljednjem trenutku, malo dana prije plovidbe.

Jednako kao i kopneni smještaj. Sjećamo se, i lani je bilo tako! Neka sezona završi s »pozitivnom nulom«, zacijelo bi većina bila zadovoljna.

Kako do svojih brodova

U drukčijoj, ali ne dobroj poziciji nalaze se vlasnici plovila, oni koji ih koriste za sebe i svoju obitelj, eventualno prijatelje. Oni vez i određene pristojbe plaćaju čitave godine, njih ne muče problemi zapošljavanja brodova.

U sadašnjem trenutku, međutim, većina njih ne može do svojeg broda. Granice su zatvorene! U Sloveniji su vlasnici plovila i nekretnina u Hrvatskoj osnovali udrugu. Članstvo je respektabilno brojem. Svoje prosvjede usmjerili su prema obje vlade, svojoj i našoj.

Zahtijevaju da im se dopusti korištenje njihova vlasništva. Argumentiraju to upravo činjenicom što plaćaju pristojbe, a ne mogu do svog vlasništva, u kuće, na brodove… Traže mijenjanje režima prelaska granice, očito se ne obaziru na trenutno stanje pandemije.

Nevažno je sada odakle su sve vlasnici plovila što su na vezu u našim marinama, lukama i lučicama. Rijetki, ako ne i privilegirani, u ovom trenutku mogu na svoje brodove. Planirano krstarenje za Uskrs i otvaranje sezone teško će realizirati.

Bit će to Uskrs bez mora i prvih milja na njemu! Neizvjesno im je i ljeto!

Nadajmo se da će pandemija ljeta posustati, cijepljenje će se intenzivirati, pa će se i granice otvoriti. Ne samo za nautičare, nego za sve turiste. Nadajmo se, ovog će se ljeta ploviti Jadranom.

Sigurno ljetovanje

Ljetovanje na brodu je najsigurnije, nautičari imaju najmanje kontakata. Ovu smo tezu lani često slušali. Moglo bi se reći da su u pravu njeni zagovornici.

Na brodu je ograničen broj osoba, puno je lakše regulirati i kontrolirati izlazak na kopno, čak ga je moguće potpuno eliminirati.

Nema kontakata na plaži, u restoranima, kafićima, na mjestima velikih okupljanja. I putovanje do broda lako je organizirati individualno, bez zaustavljanja do odredišta.

Čim nema korištenja javnog prijevoza, transport je sigurniji.

Marine bez živosti

Da je vrijeme normalno, a što nije, u našim marinama već bi vladala velika živost. Vrtje li bi se po njima mnogi vlasnici plovila, a još više u marinama bi bilo majstora raznih zanimanja.

Na brodu uvijek ima posla, nema potrebe nabrajati što se sve radi u fazi priprema za sezonu plovidbe.

Brodovi bi se dizali iz mora i spuštali, testirali motori, provjeravala elektrika i elektronika, pralo i pituralo brodska dna… Mnogima od tih servisera posao se drastično smanjio.