Nedavno su stupila na snagu dva podzakonska dokumenta – pravilnika, vezana za ribarstvo. Jedan se odnosi na sve koji su u toj djelatnosti, profesionalne ribare, te ostale, one iz malog obalnog, sportskog i rekreacijskog. Drugi je bitan samo za dvije najmasovnije kategorije.

Potpuno je novi Pravilnik o zaštiti riba i drugih morskih organizama i kriterijima za utvrđivanje visine naknade za počinjene štete, što zamjenjuje nekoliko dosadašnjih pravilnika, dok se drugim mijenjaju i dopunjuju neke odredbe postojećeg, više puta promijenjenog pravilnika.

Pravilnik o zaštiti riba i drugih morskih organizama objedinjuje pet dosadašnjih pravilnika, a njime se propisuju minimalne referentne veličine za očuvanje određenih vrsta riba i drugih morskih organizama.

Također, propisuje lovostaj za pojedine vrste te način utvrđivanja visine naknade štete, odnosno jedinični iznos po kilogramu, temeljem kojeg se utvrđuje iznos štete. Malo komplicirano za razumjeti, ali jednostavno za shvatiti kada inspektor »odreže« visinu naknade. Iznos u eurima svima je razumljiv!

Množenje s koeficijentima

Prema pravilniku štetu mogu počiniti fizičke i pravne osobe, a što se sve podrazumijeva pod štetom detaljno je specificirano. Duga je lista, da je prepišemo, ispunili bismo čitav prostor ove kolumne. Citiram samo jedan stavak: »Pod štetom koja je nanesena ribama i drugim morskim organizmima u smislu ovog Pravilnika, podrazumijeva se i šteta za koju se na temelju odgovarajućih inspekcijskih nalaza utvrdi da je nastala puštanjem ili bacanjem u ribolovno more, rijeke koje utječu u to more ili jezera povezana s tim morem, tekućih i krutih otpadaka proizvodnje i prerade, kao i bilo kojih drugih tvari i materijala koji uništavaju ribe i druge morske organizme, a posebno onih koji ograničavaju njihov životni prostor i štetno utječu na bioekološke uvjete, za određene ili neodređene vrste u određenim količinama.«

Za veliku grupu riba i ostalih komercijalno važnih organizama, uz njihove minimalne referentne veličine, naveden je i jedinični iznos naknade štete po kilogramu. Naprimjer, za arbuna taj je iznos 10 eura. To, međutim, ne znači da će prekršitelj kojeg je inspektor zatekao u prekršaju s pet kilograma arbuna platiti naknadu od 50 eura. Platit će dosta više! Taj iznos množi se s koeficijentom 8 ili 15, a u nekim slučajevima koeficijenti su 30 odnosno 60.

Minimalne referentne veličine – nekad smo govorili o lovnim veličinama – za većinu riba ostale su nepromijenjene, definirane Mediteranskom uredbom. U novom pravilniku dodano je desetak vrsta za koje u gospodarskom ribolovu dosad nisu bile propisane minimalne veličine. Između ostalih, uvršteni su zubatac – minimalna veličina 30 centimetara, kantar – 18, palamida – 40, gof – 45, konj – 30, škarpina – 25, pa hobotnica – jedan kilogram, rakovica – 12 centimetara. U tom segmentu dopuštena su određena odstupanja, ali ovdje ne možemo ulaziti u takve detalje. Za profesionalne ribare nisu beznačajni i oni će pravodobno saznati što smiju, a što im je zabranjeno, odnosno što činiti u određenim slučajevima.

Lovostaj za trpove

Novim pravilnikom definirana su razdoblja lovostaja za određene vrste riba i ostalih morskih organizama. U tom dijelu spojene su odredbe nekoliko dosadašnjih pravilnika, pa ispada da je lovostajem obuhvaćeno više vrsta. A da je još dodati srdelu, inćuna i ostalu malu plavu ribu… Njihov lovostaj, koji nimalo nije kratak, ima drugačiji tretman. Kao i drozd, riba koja je već dugo u trajnom tretmanu zabrane lova. Pa je pod posebnim, međunarodnim režimom plavoperajna tuna. Među novim vrstama na listi lovostaja sada su spužve i crveni koralj. Cjelogodišnji lovostaj propisan je za trpove, koji su posljednjih godina izuzetno traženi na svjetskom tržištu zbog njihovih, navodno, afrodizijačkih svojstava.

Među rakovima, uz one gospodarski značajne – jastog, hlap i rakovica, propisan je lovostaj i za kuku. Njega se ne smije loviti u razdoblju od 1. rujna do 15. srpnja. Skoro pa čitavu godinu. Nema sumnje, takva odredba mnoge iznenađuje. Je li uistinu njegovo gospodarsko značenje tako veliko? Nije baš veliko, ali treba znati da kuka spada u velike rakove Jadranskoga mora. Znam, zabunu izazivaju nazivi koji se razlikuju na našoj obali i otocima. Isto se događa s većinom morskih žitelja. Pa taj rak kuka ponegdje ima naziv zezalo, a drugdje jedan mali rak ima hrvatski naziv zezavac. Njega mnogi znaju po imenu batikul!

Rak kuka maksimalno naraste do težine od dva kilograma te 45 centimetara u duljinu. Prosječna mu je težina oko pola kilograma. Općenito, rijedak je u Jadranu, a uglavnom boravi u njegovu južnom dijelu, na dubinama do 80 metara. Iako, može se naći blizu obale i površine, na hridinastu dnu, na 5 – 10 metara. Uloviti se može čitave godine, a povoljniji su topliji mjeseci. Najčešće ga love trostrukim mrežama stajačicama – poponicama, moguće ga je uloviti ostima pod sviću, a zalazi i u vrše namijenjene lovu velikih rakova, jastoga i hlapa.