I nakon nekoliko ulova fratara i kantara, vrh mog štapa se zabija u vodu i rola se kreće odmatati. Očito je bila riječ o izrazito jakoj ribi koja nosi i po 20 metara upredenice u jednom zaletu, a morao sam biti oprezan jer su prame tanke, promjera tek 0,28 milimetara
povezane vijesti
- Jeste li ikada pokušali loviti brancina á volo? Ako niste, sada je pravo vrijeme za to
- Iznenađenje shore jigginga. Kad je već namjeravao odustati, zubatac mu u propadanju pokupio varalicu
- Koristite li svjetlo dok lovite lignje? Postoji puno načina za svijetljenje s tim da je najbolje rješenje definitivno potopivi feral
Zahvaljujući globalnom zatopljenju koje je dovelo do brojnih klimatskih promjena, dolazi i do procesa meridionaliziacije u kojem se sve životinjske vrste postepeno šire prema sjevernim područjima.
Ni naše more nije imuno na takve migracije zbog čega se u Jadranu stalno pojavljuju nove vrste riba koje su prije živjele u južnom Mediteranu, ili se pak one vrste koje su prije živjele u Južnom Jadranu, polako sele prema sjeveru.
Tako nam se iz Pule javio David Jurković koji je imao prilike susresti se s ribom koja je ne tako davno bila za Sjeverni Jadran vrlo egzotična vrsta.
Evo što nam je David ispričao o tom svom ulovu:
– Prijatelj Adrian i ja smo se odlučili za ribolov bolentinom te smo oko 3 popodne krenuli prema rtu Kamenjak.
More je bilo izrazito mirno i dosta toplo za ovo doba godine, a morske mijene i nisu obećavale baš neki bogati ulov – priča nam David.
– Tako smo se usidrili na 24 metra dubine s idejom da se premještamo pliće ili dublje u odnosu kako riba radi.
Obojica smo lovili klasičnim bolentino sistemom na tzv, parangalet.
Štap je bio Tubertini f1 Boat medium dug 4 metra, a rola Shimano Saragosa 6000SW-a.
I nakon nekoliko ulova fratara i kantara, vrh mog štapa se zabija u vodu i rola se kreće odmatati.
Očito je bila riječ o izrazito jakoj ribi koja nosi i po 20 metara upredenice u jednom zaletu, a morao sam biti oprezan jer su prame tanke, promjera tek 0,28 milimetara – nastavlja Vedran svoju priču.
– Ipak ta borba nije predugo trajala tako da se nakon desetak minuta borbe riba napokon našla u voligi.
Prvo smo ostali začuđeni, ali smo brzo skužili o čemu se radi.
Na udici je bio kostorog. Odmah je krenula dilema – da li je jestiv ili ne?
Vaga je pokazala 2650 grama, a daljnjim informiranjem o kostorogu smo saznali da je itekako jestiv no da u prihvatu treba biti oprezan jer na leđima ima ogromnu bodlju koje se treba paziti dok je i ugriz isto poprilično jak i opasan.
Kostoroga smo pospremili i u ribolovu ostali do noći loveći kantare, fratre i pokoju oradu.
Sve u svemu predivan dan proveden na moru – ispričao nam je David Jurković.
