Lijep pozdrav od članova sportskog ribolovno društva Lovrata iz Krka.

Osjećali smo potrebu odazvati se pozivu i iznijeti svoj stav.

Kroz sve generacije, od najmlađih do najstarijih, uložene su godine i godine rada posvećene sportskom ribolovu i stvaranju novih ribolovaca.

Puno ribolovnih dana, novih upoznavanja, druženja, nadmetanja, učenja o očuvanju mora i načelima natjecanja, da bi nas netko sada ograničavao i određenim besmislenim zakonima branio da uživamo u ribolovu.

Poštujemo ljude koje žive od mora, ali isto tako treba poštovati i ljude koji žive za more.

Takoreći živimo za taj dan u vikendu i to ako vrijeme dozvoli, ako imamo slobodan dan, ako riba bude radila, da se ulovi za nedjeljni ručak i ako ostane za sljedeći petak, jer do sljedećeg vikenda teško da ćemo moći između posla i obaveza otići na more.

Niti su svi sportaši, niti su svi profesionalci pošteni.

Na internetu se svakodnevno vidi svakakvih slika što je za svaku osudu, ali za sve to postoje nadležna tijela na moru koji bi trebali povećat svoje prisustvo na moru.

Prvi samo za to da se radi pritisak kontrole na moru i da se kazne svi koji krše zakone. a na kraju i moralna pravila.

Jedino tako nam se može odbiti u glavu, jer ribolovno stanje već je postalo kritično.

Pošto su sportaši na osuđivačkom stolu voljeli bismo čuti sretnike koji imaju 10 do15 izlazaka mjesečno, a pritom da ulove svaki puta 5 kila ribe.

Kad bi se sve to zbrojilo, pod uvjetom da se svaki dan po zakonu ulovi po 5 kila ribe, tek bismo onda mogli vidjeti na koliku cifru bi došli i koliko se zapravo ulovi po osobi.

Tu smo došli do broja izlazaka na more.

Ako krenemo od najmlađih koji imaju svoje obaveze poput škole, društva, izlazaka, ostalih sportova, tada ribolov realno nije prva opcija.

Preko srednje dobi uz obitelj, djecu i posao pa do starije dobi kad je po ljeti zabranjeno izlaganje jakom suncu, po zimi jakoj hladnoći i nemogućnost ostajanja dugo na moru zbog koljena, leđa ili nekih drugih razloga, dani provedeni na moru se počinju brojati na prste.

To je jedan dio, a gdje su vremenske prilike, aktivnost ribe i ostalo.

Na koliko smo izlazaka na kraju došli?

Naravno da u svim tim generacijama ima masa ljudi koji su neovisni, financijski osigurani i koji si mogu dati oduška da odu na more kad požele i da si pribave bolji brod i opremu za otići dalje i više dana.

Između svega navedenog treba imati i znanja o trenutnom stanju na moru, tehnici, vremenu i poziciji.

Sa sportske strane učimo svakodnevno djecu i odrasle o očuvanju ribljeg fonda i poštovanju ribolovnog kodeksa i morala.

Na natjecanjima s obale je uveden sustav ulovi i pusti koji spasi cca 80 posto ulovljene ribe, a isti se sustav namjerava kroz par godina uvesti i na natjecanja iz brodice.

Također se ograničava veličina udice, a natjecatelje koji slučajno donesu na vaganje nedoraslu ribu se diskvalificira.

Također smo za to da prodaja sportskih ribolovnih dozvola ostaje klubovima jer je to jedan od glavnih načina kojima klub osigurava sredstva za natjecanje, opremu i stvaranje novih natjecatelja, koji su to sigurno zaslužili svojim angažmanom.

Možda su ta djeca budući reprezentativci i treneri koji će predstavljati svoju državu, županiju, općinu, klub, i na kraju sebe.

Po našem mišljenju zaključak je da je dosadašnji zakon uz manje preinake u principu više-manje dobar.

Trebalo bi svake godine formirati druge ‘no take’ zone za bilo koji alata i naravno provoditi sve češće kontrole bez iznimke.

Eto nadamo se da će neko za ovo imati sluha, a do tada rogi i svako dobro!