Šarun je na meti mnogih udičara no poseban izazov i test upornosti i vještine predstavlja lov obalnim varaličarenjem, popularni spinning. Ovaj način ribolova zahtijeva poznavanje cijelog niza sitnica i detalja koji tek zajedno ukomponirani donose puni uspjeh – od poznavanja terena, doba dana, mjesečevih mijena, plime i oseke, do konačnog odabira pribora i načina vođenja varalice.

U principu, šaruna varaličarimo na pomno odabranim lokacijama, pri čemu se najbolji uspjesi postižu noću.

Šarun se voli zadržavati oko rtova koji su izloženi kurentima gdje opet bira pozicije na kojima se kurenat lomi. To su mjesta na kojima može u ‘zavjetrini’ čekati nailazak obroka po kojega se strelovito zalijeće da bi se već idućeg trenutka vratio u zasjedu.

U trenutku kada naiđe jato sitnije ribe šaruni prakticiraju nešto drugačiju taktiku. Love plivajući ispod jata i naizgled nezainteresirano se okreću na bokove izvijajući se prema površini dok ne progutaju prvu rubnu ribu nakon čega se vraćaju u donji sloj.

Takav način lova ne rastjeruje jato i ne unosi paniku što šarunima omogućuje duži lov.

Poznavajući ova osnovna načela nije nam se teško prilagoditi i odabrati taktiku.

Pribor se slaže od spinnerskog štapa do tri metra dužine, brze i lagane role naoružane najlonskim monofilom do 0,30 milimetara ili pak upredenicom 0,16 – 0,18 milimetara s fluorokarbonskim predvezom promjera najviše do 0,28 milimetara.

Fluorokarbonski je predvez potreban jer uvijek postoji realna šansa za napad kakvog brancina koji bez fluorokarbona najčešće od varalica bježi glavom bez obzira.

Mogući izbor varalica je uistinu bogat, no ono čime se moramo prvenstveno rukovoditi je veličina. Modeli ne bi trebali biti ispod pet i iznad sedam centimetara. Da li ćemo upotrijebiti wobblere, silikonce ili pak neki treći tip varalice, stvar je osobnih sklonosti i trenutnih uvjeta. Još jedan detalj sa kojim ne možemo pogriješiti je obojanost. Šarun će uvijek radije napasti svijetle, po mogućnosti bijele modele od svih drugih. Još ako su dodatno opremljeni kakvim holo elementima to je ‘pucanj u sigurno’.

Povlačiti treba kombiniranim tehnikama, često mijenjajući brzinu povlačenja. Ne trebate se bojati prebrzog izvlačenja varalice jer i najbrže povlačenje šarun sa lakoćom sustigne.

Prilikom izvlačenja zakačene ribe ne treba imati straha jer šaruni u principu duboko gutaju ponuđene varalice. Jedino se nedorasli primjerci redovito kače za tanku opnu između usana i čeljusti dok su odrasli šaruni u pravilu dobro zakačeni.

Izvučeni šarun ispušta roktave zvukove zbog čega ga na nekim dijelovima obale i nazivaju mužikantom.

A da biste ih i vi čuli kako pjevaju trebate im samo ponuditi pravi instrument, a pjesma će doći sama po sebi.

I na kraju, premda se može spremati na mnoge načine, šarun je pod pekom provjereno najukusniji. Naravno, tako se spremaju samo krupniji primjerci dok one male valja vratiti u more i potražiti ih iduće godine.