Vraćam se ribarskim temama. Ljeto i ljetna događanja na moru, a bilo ih je u izobilju, potisnuli su ribarstvo u drugi plan. Bez obzira na ljeto, i nepodnošljive vrućine, ribari su gotovo svakodnevno, ili svakonoćno, radili. Ako nigdje drugdje, vidjelo se to na našim ribarnicama. Ponuda je bila bogata. O cijenama sada nećemo… Uostalom, kao da je drugdje sve jeftino.

Imali su ribari radno ljeto, pa će neki od njih uskoro na jednomjesečni odmor. Za neke druge djelatnosti rekli bismo – zasluženi godišnji odmor, dok je ribarima to prisilni odmor. Na ribarskom rasporedu opet je lovostaj. Dugo ga već nisu imali, od svibnja. Sada su na redu koćari. Za potrošače ribe povoljna je okolnost da tržište neće biti bez svježe koćarske lovine. Zabranom povlačenja koće nije obuhvaćeno čitavo ribolovno more, kao prilikom lovostaja za mrežu plivaricu.

U razdoblju od 15. rujna do 14. listopada zabranjen je ribolov pridnenom povlačnom mrežom – koćom u ribolovnim zonama C, D i E. K tome, ribolovna zona E nije kompletno zatvorena za koćarenje. Službeno, prostorno i vremensko ograničenje koćarenja još nije objavljeno, bit će to učinjeno sljedećeg tjedna, u posljednji čas. Prijedlog podzakonskog dokumenta bio je na e-savjetovanju, teško je vjerovati da će se nešto promijeniti u službenoj verziji.

Lovostaj u tri zone

Ribolovne zone obuhvaćene lovostajem uključuju značajan dio hrvatskog ribolovnog mora, unutarnjeg i vanjskog, u njima su područja najbogatija koćarskom lovinom. Zona C obuhvaća vanjski srednji Jadran, a D vanjski južni Jadran. Osim profesionalnih ribara, tek bolji poznavatelji mora i navigacije imaju predodžbu tog velikog akvatorija. Mnogi ribari tamo provode veći dio godine. U zoni C nalaze se najbogatija koćarska lovišta – Jabučka kotlina, te veliki akvatorij otoka Visa i Palagruže. U njoj uglavnom rade veliki brodovi, a kroz čitavu godinu tamo je prisutna grupa kvarnerskih koćara, iz Rijeke, Krka, Raba, Matulja… Daleko su njihova lovišta, tamo gdje se kopno uopće ne vidi!

Za nas lokalno, ribare i potrošače ribe iz našeg kraja, najzanimljivija je zona E. Najkraće, ona obuhvaća unutarnji sjeverni Jadran. Upravo područje u kojemu radi glavnina lokalne flote, a koja opskrbljuje naše ribarnice. U njoj su od zabrane koćarenja izuzeta dva manja područja – podzone E1 i E2. Podzona E1 je Riječki zaljev, a podzona E2 Kvarnerski zaljev. To znači da će većina ovdašnjih ribara raditi, te da će u ribarnicama biti svježe koćarske lovine. Ne samo ribe, nego i ostalih morskih organizama koji se love koćom. Mnogi od koćara što rade u zonama C i D neće mirovati ni u vrijeme lovostaja. Potražiti će druga, za njihov alat otvorena područja rada. Lovostajem su obuhvaćene tri ribolovne zone, u ostalima mogu povlačiti mrežu. Između ostalih, na raspolaganju im je čitav gospodarski pojas. Drugi se odlučuju za mjesec dana mirovanja. Ljudi imaju različite računice. Onima koji ne rade država isplaćuje naknadu za izgubljenu zaradu. Jasno, uz ispunjenje određenih uvjeta. Pravo na državnu potporu imaju ovlaštenici povlastice za ribarsko plovilo i članovi njegove posade. Potpora je jednokratna i bespovratna, namijenjena za privremenu obustavu ribolovne aktivnosti. Isplaćuje se na temelju preporuke Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja o višegodišnjem planu upravljanja za održivi pridneni ribolov u Jadranskom moru, te nacionalnog pravilnika na temelju kojeg je donesena odluka o lovostaju.

Povećana ulovna kvota

Za desetak dana očekuje se objava još jednog podzakonskog dokumenta, za ribare izuzetno važnog, a koji je praktički već u primjeni. Neće se valjda promijeniti od verzija za savjetovanje, do službenog dokumenta. On se odnosi na ribolov okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom. Važan je i za potrošače, budući da malu plavu ribu, prvenstveno srdele i inćune, naši ljudi u ribarnicama najviše kupuju. Izmjenom Pravilnika o ribolovnim mogućnostima u gospodarskom ribolovu na moru okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom, u rujnu i listopadu brodovima plivaričarima ulovna kvota povećana je na 130 tona mjesečno. Veliko i iznenađujuće povećanje, komentiraju ribari. Standardno kroz godinu mjesečna ulovna kvota limitirana je na 100 tona.

– Očekivali smo povećanje kvote pri kraju godine, ali ne toliko. Pretpostavljali smo da će nam odobriti desetak tona više, rekao nam je Kristijan Uhač, zapovjednik broda »Srdela«. Konačno su prihvaćene naše sugestije i traženja.

Povećanje mjesečne ulovne kvote za plivaricu srdelaru ne događa se prvi put. Uobičajena je to praksa više godina, a najčešće se kvota povećavala za prosinac, kada nije bilo značajnijeg efekta. Odluka o povećanju donosi se kada postane evidentno da neće biti ulovljena ukupna kvota na državnoj razini. Pa, što nisi ulovio u toku godine, popravi u prosincu.

– Od takvih odluka gotovo da nismo imali koristi. Uvijek se čekalo kraj godine, pa se odluka nije realizirala. U prosincu je riba lošije kvalitete, mala. Slabije se lovi, vremenske prilike su nepovoljne, u pravilu imamo malo radnih dana. Jedne godine radili smo samo pet dana, kakva korist od povećane kvote, objašnjava Kristijan Uhač.

Godina je podbacila

U rujnu i listopadu ribari mogu očekivati dobre, pa i bogate ulove, ta dva mjeseca, uz dva – tri proljetna, smatraju se najboljima u godini.

– To smo i ranije predlagali. Povećanje kvote za tri vagona smatram realnim. Proljetni mjeseci su podbacili, ožujak, travanj i lipanj lovilo se slabije od prosjeka. Lovile su tune i dupini. Nevjerojatno je što nam rade tune, nemoguće, vraga delaju. Nisu nas ostavile na miru ni u lipnju kada, privremeno, napuštaju Jadran. Nisu odlazile, prisutne su čitave godine, rade nam veliku štetu, govori Kristijan Uhač.

Prema njegovim riječima, ova je godina općenito podbacila, slabije se love i srdela, i inćun. Pad ulova mogao se očekivati, ali ne u tolikoj mjeri. Na smanjenje ukupnog ulova značajno je utjecalo i smanjenje flote. Mnogih brodova više nema, vlasnici su ih predali u scraping. To se osjeti! Sve skupa ne može se smatrati dobrim. Ribarski ulovi su skromniji, ni lani nisu ulovili kvotu. Ovogodišnja je manja, a ribari su još više »ispod crte«, a manje je i brodova u ribolovu. Očito, shvaća to i ribarska vlast, pa odgovara značajnim povećanjem kvote, i to onda kada se može ispuniti. Jer, što će reći, i što će za nas odlučiti, EU činovnici tamo u Bruxellesu. Neki od njih Jadrana vidjeli nisu, ali hrabro i hladno odlučuju o jadranskom i hrvatskom ribarstvu. Lako bi mogli reći: »Niste ulovili kvotu, sljedeće godine imat ćete još manju!« Mogli bi odlučiti i poslati nam »pomoć« iz nekih drugih zemalja EU-a. Jer, sve je to naše, europsko more!