Škaram je stalna Jadranska vrsta oduvijek dobro poznata dubrovačkim ribarima i općenito ribarima južnog Jadrana. Na srednjem se pojavljivala rijetko, a na sjevernom Jadranu tek odnedavno, što je nedvojbeno posljedica globalnog zatopljenja.
povezane vijesti
Škaram (Sphyraena sphyraena, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji barakuda (Sphiraenidae). Naraste do 165 centimetara, a bude težak do 3,62 kilograma. Ima vretenasto tijelo prekriveno sitnom krljušti. Na izduženoj se glavi ističu krupne oči. Gubica je zašiljena, s donjom vilicom nešto dužom od gornje. Zubi su izuzetno oštri, brojni i unatrag povijeni. Unutrašnjost usta je zlatasto narančaste boje. Sve su peraje dobro razvijene, a posebno repna. Boje je metalnomodro-sive ili smeđe-zelene, prema trbušnoj strani srebrnobijele.
Mladi primjerci znaju biti tamno izmrljani.
Škaram je ime dobio po izduljenom obliku tijela koje korijen vuče još iz antike kada su ga zvali skalmos, odnosno scalmus, što se reflektiralo u škaram, odnosno škeram, a što zapravo znači bodež.
Ostali hrvatski nazivi za ovu ribu su barakuda, štukan i uc.
Škaram je stalna Jadranska vrsta oduvijek dobro poznata dubrovačkim ribarima i općenito ribarima južnog Jadrana. Na srednjem se pojavljivala rijetko, a na sjevernom Jadranu tek odnedavno, što je nedvojbeno posljedica globalnog zatopljenja.
Iako se svrstava u životnu zajednicu pelagijala, najčešće se zadržava u blizini obale, gdje uvijek gladan krstari u potrazi za plijenom. Čest je i u ušćima rijeka jer mu niži salinitet godi. Udaljen od obale, nikada ne zaranja dublje od 100 metara.
Brz je i okretan plivač, a svoj plijen napada uvijek iznenada i silovito. Plijen proganja dok ga ne ulovi, pri čemu po potrebi iskače za njim i iznad površine.
U gospodarskom ribolovu se u većim količinama lovi samo plivaricama dok je glavni alat za lov škarama u sportskom ribolovu panula, spinning i shore jigging.
?
