Najtopliji dio godine ostavili smo za sobom. Bit će sigurno još lijepih dana, vjerujem i kupanja, ali ne i onih nesnosnih vrućina. Lakše se diše, ugodno je za obavljanje raznih poslova, osobno se mogu koncentrirati na čitanje.

Ne ono brzinsko s internetskih portala, nego pravo čitanje, rekao bih, papirnato, kao što su knjige i stručno–popularni tekstovi. Nastavio sam čitanje knjige koja me čekala od lipnja. Knjige koju nećemo vidjeti u izlozima knjižara, koja se ne reklamira posredstvom medija, ali je vrijedi pročitati.

Kroz čitanje postat će zanimljiva i onima, recimo tako, »sa strane«, koji ne poznaju sredinu i aktere događanja. Iako, stvarnih događanja i dinamike u njoj praktički nema. Ima puno ljudi i, uglavnom, manje znanih događanja vezanih uz njih.

Knjiga ima naslov »Sjećanje na ljepotu stvaranja«, a autor joj je Julijano Sokolić iz Malog Lošinja, dobro znano ime na ovdašnjim prostorima. Danas ga tituliraju povjesničarom, s čime se posve ne slažem.

Puno je toga prošao i radio, maksimalno mu je ispunjen život i sada, kada je okrenuo mnoge stranice kalendara. Počeo je na brodu, bio pomorac, kao i većina sumještana iz rodnih mu Nerezina.

Potom inženjer u brodogradilištu, njegov direktor, pa na istoj funkciji u turističkom sektoru, uz svestrani društveni angažman na raznim područjima. I ono najvažnije – kroz čitavo to vrijeme neumorno je pisao.

Unatoč mnoštvu obveza i zadataka koji su mu konstantno nametani. U njegovu pisanju dominirale su teme iz lošinjske, i općenito otočne povijesti, nadasve nakon odlaska u mirovinu, kada je intenzivirao pisanje. Knjige se redaju i, uistinu postao je pravi povjesničar.

Zrcalo našeg života

I sada, opet knjiga, ali nešto novo, posve drugačije od onoga što je Julijano dosad potpisivao. Rijetkost općenito u nas, a što se ne razaznaje iz njena naslova. U uvodu Julijano Sokolić, između ostaloga, piše: »Sjećanja su cjelokupno jedinstveno blago čovjeka – od njih smo satkani. Sjećanja su i zrcalo našeg života, pa posebice u starosti mogu biti važan izvor snage koji se pozitivno odražava na naš ostatak života…

Sjećanja postaju ljepša kada ih možemo podijeliti s obitelji i prijateljima. Dobra sjećanja nose naš život koji time posebno dobiva na cijeni. Stoga je potrebno sa svojim suradnicima, prijateljima i istomišljenicima sačuvati dio tih sjećanja koje smo zajednički stvarali.

Nekad su to bili kraći, a nekad i duži stvaralački pothvati, koji su nas trajno povezali i od kojih ostaju neobični, ugodni i pozitivni doživljaji kojih se vrijedno sjećati.

Moj izbor ovdje zahvaća osobe koje nisam dosad spominjao u kontekstu zanimanja u svojoj profesionalnoj praksi, već prvenstveno spominjem drage suradnike s kojima sam u slobodno vrijeme uložio zajednički rad u širenju znanja, iskustva i ugode druženja.

Sve što sam s njima u nesebičnoj suradnji stvarao ostavilo je trag u emocionalnoj svijesti. Stoga je pridonijelo ljepoti stvaranja, nekad u većem, a ponekad tek u malom uspjehu, ali s trajnim i ugodnim sjećanjem što želim sačuvati u ovim zapisima o dragim mi ljudima.

Pogotovo što među njima ima onih koji su već otišli na put bez povratka, čiji život i djela počinje prekrivati prašina zaborava.«

Književne minijature

Slijede potom biografije njegovih prijatelja i suradnika, na način kako ih Julijano vidi i doživljava, široj javnosti dobro znanih, te onih s kojima je djelovao na lokalnoj razini. »Nisu to uobičajeni životopisi, to su književne minijature, kratke priče, govori, napitnice, propovijedi, struja svijesti…

Svakoj osobi pridodan je podnaslov kao svojevrsno određenje po kojem su one autoru ostale u sjećanju«, napisala je u predgovoru urednica Marijana Dlačić.

Na svoj način Julijano Sokolić predstavlja prijatelje i suradnike. Jasno, napravio je selekciju, jer puno je radio na mnogim poljima, profesionalno, društveno i za vlastito zadovoljstvo. Ne može, i ne smije mu nitko zamjeriti »zašto ovaj, a ne onaj, zašto nije uvrstio još i toga…«

Julijano je napravio osobni izbor, na više od 230 stranica smjestio 37 biografija. Bez bilo kakva favoriziranja ili isticanja pojedinaca. Predstavljeni su abecednim redom. Tek je jedan izdvojen, poput šećera ostavljen za kraj – Branko Fučić!

Po svemu drugačiji prilog, za razliku od ostalih već je ranije objavljen, u glasilu Društva prijatelja glagoljice »Bašćina«, u studenomu 2020. godine. Znakovit mu je podnaslov: »Pješak u Obećanu zemlju«.

Tko barem malo poznaje djelo velikog erudite, objašnjenje mu nije potrebno. Ostalima, preporuka neka pročitaju njegovu biografiju, makar u skromnom izdanju.

Dominiraju otočani

Raznolik je kolaž osobnosti, zanimanja, zvanja i profesionalnih usmjerenja ljudi koje je Julijano Sokolić uvrstio u svoju knjigu, počastio da se nađu u tom biranom društvu. Neću navoditi sva imena, preduga je lista koju predvodi Arlen Abramić, a zaključuje Mate Žic.

Dominiraju ljudi s otoka, otočani, Boduli… Ne samo s cresko– lošinjskog arhipelaga nego i ostalih. Ako baš i nisu s otoka, onda su s njima čvrsto vezani. Uvijek ističem i ponavljam, nas otočane čvrsto veže poseban fluid koji struji samo otočnim podnebljem. Kroz svoju knjigu i Julijano to dokazuje!

Prednost je knjige »Sjećanje na ljepotu stvaranja« što se ne mora čitati u kontinuitetu, od prve do posljednje stranice, što mi se posebno sviđa. Preskačem s jedne osobe na drugu, tražim poznate mi ljude, prijatelje, pa one poznate, medijski eksponirane.

Za prvo čitanje, nakon impressuma, uvoda i predgovora, nasumce otvaram negdje po sredini i – ukazuje mu se naslov »Jakša Singer« s podnaslovom »Hommage stolu za predstavljanje«. Potpuno nepoznato mi ime odmah me povuklo!

Takvih je dosta, a još više onih koje osobno poznajem, s kojima me vezuje prijateljstvo, pa me zanimalo kako ih Julijano vidi, poznaje i predstavlja. Široj javnosti, izvan otočne sredine neki nisu poznati, ali njihove kvalitete i djelovanje Julijano želi otrgnuti zaboravu.

Na primjer, Bernard Balon, Nikola Poduje, Mate Polonijo, Anton Vunić, Flavia Zorović… Nasuprot njima, a zanima me kako ih Julijano Sokolić doživljava, stoje Milan Rakovac, Petar Strčić, Dušan Prašelj, Franjo Velčić, Anton Bozanić, Nikola Crnković… Pa čitava plejada ljudi koje dobro poznajem, pa mislim da ih i drugi znaju, a ponešto novoga saznajem o svakome od njih.

Brojno je zastupljena i otočna dijaspora, rođeni otočani i njihovi potomci napravili su velike stvari i u svojoj novoj domovini. Među njima, po mom osobnom izboru, na prvom je mjestu Agostino Straulino, jedan od velikana svjetskog jedriličarskog sporta, admiral talijanske Ratne mornarice.

Predstavljeni su, također, Alberto Cosulich, Rita Cramer Giovannini, Paolo Budinich, braća Stefani (Štefić, Steffich), Bruno Morin…

Za kraj, opet, citat Marijane Dlačić: »Ljepota stvaranja – dar koji je omogućen samo rijetkima, onim sretnicima koje stvaranje ispunjava i koji stvaraju s istinskom radošću. Ta se radost umnožava ukoliko stvaranje proizlazi iz suradnje s dragim osobama.«