Radim jedan zaron na 17 metara ispod zida na pijesku, no osim par malih fratara nema ništa. Pomalo već razočaran lagano izlazim i onda na 12-13 metar dubine, na skalini ugledam kako stoji ona koju sam cijelo jutro priželjkivao. Pogađam je između očiju, otpuštam mulinel i odmah krećem prema gliseru...
povezane vijesti
- Driftom na pučinske predatore. Lovio tune na živu lokardu i pribor od 50 libri pa ulovio lampugu za pune gradele
- Jeste li znali da u Jadranu žive tri vrste lica? A jeste li znali da se one službeno zapravo ne zovu lice nego strijele?
- Malobrojni ciljano love šaraga. Jeste li se već okušali u takvom lovu? Možda je došlo vrijeme da i to probate…
Andrej Simčić nam se javio s jednim ulovom ostvarenim davno prije ovih vrućina, no svakako vrijednim pažnje.
Andrej je ovaj svoj ulov ostvario krajem veljače, a evo što nam je ispričao o tome
– Vruće je toliko da se ne može ni razmišljati, a kamoli se natjerati nešto raditi. Čak je i more pretoplo za bilo kakvo osvježenje. Tako mi je i palo na pamet javiti se s jednim ulovom koji je ostvaren u puno hladnijem i ugodnijem okruženju.
Toga dana, točnije 25. veljače, budim se ujutro i razmišljam o tome kako bi danas bilo lijepo naći jednu veliku grdobinu.
Slije doručak, lagano spremanje, pogled na more, i opet razmišljanje u stilu, da, danas bi baš mogla naletiti jedna prava – priča nam Andrej.
– Vrijeme je bilo savršeno, sunčano bez oblaka, bonaca bez i jednog vala.
Skupljam Alexa i kroz sat vremena smo na Cresu.
Prolazimo par pozicija, ja uporno tražim po pješčanim rubovima. ali bez sreće.
Nakon odrađivanja par pozicija imamo škarpinu i tabinju.
Ostavljam Alexa i skačem na jednoj punti.
Ispred je mali plato na desetak metara pa se nadam možda se je koja digla na sunce.
Naravno, tu ništa nije bilo pa krećem dalje tražiti škarpine po zidovima.
Radim jedan zaron na 17 metara ispod zida na pijesku, no osim par malih fratara nema ničega – nastavlja Andrej svoju priču.
– Pomalo već razočaran lagano izlazim i onda na 12-13 metara dubine, na skalini ugledam kako stoji ona koju sam cijelo jutro priželjkivao.
Pogađam je između očiju, otpuštam mulinel i odmah krećem prema gliseru.
Nisam oduševljen jer se ne čini baš velika.
Gledam, ima možda 7-8 kila.
Penjem se na gliser, dovlačim strijelu, ali riba ne ide tako lako van.
Nekako je izvlačim i tek tada vidim da nije baš mala. Vaga pokazuje mrvu preko 19 kilograma!
Veselje!!!
Skupljam Alexa, nisam mu trebao ni govoriti, odmah je sve znao.
Tako je to kad godinama ronite s istim partnerom. Samo je pitao kolika je.
Odronili smo još par sati i lagano doma, čišćenje i bratsko dijeljenje. Jedva čekamo slijedeću zimu, mir i tišinu na moru i novu priliku za pronaći jednu ovakvu kapitalku – ispričao nam je Andrej Simčić.
