Drugi zaron spremam relativno brzo i padam iza jednog rubića na 25 metara dubine gdje u daljini nadzirem bijele brade kako se polako primiču. Padam iza ruba i strpljivo čekam da se nešto dogodi. I dogodilo se…
povezane vijesti
Iz Pule nam se javio Matej Njavro koji je čekajući zubace dočekao gofa. Premda Matej kaže da gof i nije tako velik, mnogi ribolovci bi uživali samo u pogledu na takvu ribu. Evo što nam je Matej ispričao o tom svom ulovu:
– Nakon natjecanja kojima sam se posvetio i koja su me poprilično iscrpila ove godine zaželio sam ostatak ljeta provesti u mirnom privatnom lovu na čeku.
Ljeto je dosta škrto počelo, te sam polagao nade u njegov kraj – priča nam Matej.
– Bio je to jedan mutan dan na samom početku rujna, a na moru sam bio s prijateljem Manuelom Širolom s kojim ronim od svoje petnaeste godine.
Riba je čudno radila, a u frigu jedva da smo pokrili dno.
Za kraj dana odlučio sam se vratiti na poziciju gdje sam tog dana vidio debele zubace – nastavlja Matej svoju priču.
– Prvi zaron na poziciji probudio mi je nadu da bih ga mogao uloviti u slijedećem.
Drugi zaron spremam relativno brzo i padam iza jednog rubića na 25 metara dubine gdje u daljini nadzirem bijele brade kako se polako primiču.
Padam iza ruba i strpljivo čekam da se nešto dogodi.
I dogodilo se.
S lijeve strane u kadar ulazi on. Korigiram svoj Neo Carbone NC110P te povlačim okidač. Slijedeće čega se sjećam je beživotno tijelo kako polako pada na dno i mahnitog zamahivanja repova zubataca koji su bili na pola puta prema meni.
Nije veliki, možda desetak kilograma, ali dušu i trbuh veseli. Osim toga kaže se da istarski gof vrijedi duplo.
I da, nije ovo prvi pravi gof kojeg sam vidio u pulskom akvatoriju, ali je prvi koji je nastradao – ispričao nam je Matej Njavro.
