ANDREA MARSANICH

‘Silba je otok mira i hedonizma. Ribe nema koliko je bilo, ali je za mene ima sasvim dovoljno’

Boris Bulić

Od lovine su mi na meti i orade, i ovčice, i cipli zlataci koji su tu na Silbi fenomenalno dobri, pa onda picevi, sipe, hobotnice, ušate, salpe… Ma svašta se tu nađe, na ovom otoku mira gdje se živci vrate kao što Bog zapovijeda…



Sa Silbe nam se javio Andrea Marsanich, novinar u mirovini koji inače živi u Rijeci. No, svoje najljepše umirovljeničke trenutke Andrea ostvaruje na Silbi gdje u društvu svoje obitelji i  prijatelja uživa u svim dražima ovog otoka i mora. Evo što nam je Andrea rekao o tome:


– Na Silbu dolazim redovito od 1985. godine. To je otok na kojem pronalazim toliko neophodan mir. Tu nema buje, strke, jurnjave, nema automobila ni hotela. Postoji samo mir, more i uživanje – priča nam Andrea.


– Tu dolazim barem tri puta godišnje, jednom u lipnju s unukama kad im završi škola, jednom u rujnu, kad sezona i pritisak turizma malo opadne te u listopadu kada sam gostovo stalno u ribolovu.




Tu sam stekao drage prijatelje poput Ive Telesmanića ili Pavla Botice, no svoje ribarske trenutke najčešće provodim s nekadašnjim golmanom Rijeke, Maurom Ravnićem.


Budući da potječem iz ribarske obitelji u kojoj su baš svi bili strastveni ribolovci, te da mi je i supruga iz Opatije što je opet neraskidiva veza s morem, i sam sam zaljubljenik u more i ribolov – nastavlja Andrea svoju priču.


– Volim poći i iz barke na arbune i sličnu ribu, ali više volim loviti s puškom. Nekad sam ronio puno dublje, no sada rijetko prelazim nekih pet – šest metara jer, realno gledano, nemam ni potrebe za tim.


Premda na Silbi ni približno nema ribe kao nekada, ja još uvijek bez problema nalazim ribe sasvim dovoljno za mene i suprugu, a nerijetko i za počastiti kompletnu ekipu.


Ribu ulovim, očistim pa je onda pripremimo i guštamo u dobrom zalogaju koji malo i zalijemo pa se živci vrate kao što Bog zapovijeda.


A od lovine na meti su mi i orade, i ovčice, i cipli zlataci koji su tu na Silbi fenomenalno dobri, onda picevi, sipe, hobotnice, ušate, salpe… Ma svašta se tu nađe, na ovom otoku mira i čistog hedonizma – ispričao nam je Andrea Marsanich.