Iz Rijeke nam se javio Franjo Krčalić koji je uspio uloviti, kako sam kaže, lovinu koja i nije nešto posebno.

No mnogima je ta ista lovina nedostupna iz puno razloga od koji je jedan definitivno pogrešan odabir pribora.

Evo što nam je Franjo ispričao o svojim doživljajima te noći:

– Isplovio sam s barkom na jednu obližnju poštu koja je znala dati dobre rezultate na kančanicu po noći.

Kurenat je bio dosta jak te sam imao malo problema sa sidrenjem.

Ali kada sam se pozicionirao, pripremio sam na brzinu sve, i ješka je u tren oka već bila na dnu.

Riba je radila slabo, tek nekoliko laganih udaraca, ali ništa konkretno.

Tako sam se nakon nekih sat vremena odlučio na promjenu pozicije.

Krenem dizati sistem i osjetim da se objesio ugor.

Primijetim, nije mali.

Uspijevam ga nekako odlijepiti od dna, ali mi odmah zatim puca štap.

Nije neka šteta jer je to jedan jeftini teleskop univerzalac s dodanim vrhom za bolentino, već lomljen i krpan.

Nastavljam vući upredenicu na ruke s rukavicama, ali puca predvez! Šteta…

Mijenjam poziciju i pomičem se nekih 50 metara dalje – priča nam Franjo.

– Montiram sistem na Okumin Fast Inchiku 2 bez kojeg nikad ne idem na barku.

Univerzalac koji će odraditi puno toga na moru.

Ali riba unatoč svemu ne radi nikako.

Kad nakon pola sata opet ugor. Opet veći, i opet puca predvez.

Postaje pomalo deprimirajuće…

Odlučujem se na još jedan pokušaj kančanice s debljim predvezom.

Na FC 0,37 montiram 3/0 Mustad udicu.

Mislim si, imam možda malo više šanse ako opet udari ugor, a nisam bio još spreman za odustajanje od ‘kvalitete’ s dna.

Spuštam sistem i pripremam kuku i osti iz prove za svaki slučaj.

Nedugo zatim lijep udarac i jedan fini arbun je vani.

I kada sam pomislio da sam se napokon riješio ugora, opet je uslijedio onaj karakteristični udarac.

Trzanje i vuča ugora lako se prepoznaju na štapu, ali nažalost i on odlazi s predvezom i to kada je već skoro bio na površini.

Govorim si, dosta je, diži sidro i više sreće drugi put… – nastavlja Franjo svoju priču.

– Ali, ne da mi mira spoznaja da su dolje, da su skoro bili vani i da su mi već pokidali tri predveza.

Direktno na kopču osnove stavljam olovo i pola metra 0.57 predveza s montiranom sajlom i trocom za strelke na kraju.

Nisam dugo čekao udarac.

Izvlačenje je išlo teško, ali sigurno do same površine.

Fast Inchiku 2 uparen sa Daiwom BG 4000 je odlična kombinacija za veću ribu.

Kod prvog pokušaja kačenja kukom, ugor je tako jako lupio repom od plastični trup da sam primijetio povike i žamor nonića iz dvadesetak metara udaljene barke.

Ugor silovito bježi u dubinu i izvlači nekih desetak metara špage.

Ponovno tegljenje na površinu i ovaj put kačenje kukom iz prve.

Mrcina od cca 4 kile mislim si na prvu.

Kasnije je vaga pokazala tek malo ispod 5.

Brzinski mu skraćujem muke, ponovno ješkam sistem srdelom i spuštam u dubinu – ide priča dalje.

– I nakon samo 15 minuta opet udarac. Krenem naglo s izvlačenjem i osjećam da je ovaj još teži.

Teško izvlačenje, ali na sreću bez puno trzaja.

Na površini je vješto izbjegao dva kačenja kukom, ali nekako uspijevam iz trećeg puta. I dok sam ga podizao preko bande prisjetio sam se trena kada sam se u ribolovnom dućanu premišljao hoće li mi ikad zapravo trebati kuka.

U barci vidim da je ovaj drugi znatno veći, kasnije je vaga pokazala 8 kila.

Glavu mu pridržavam ostima i odmah skraćujem muke rezom kroz moždinu iza glave.

Tek tada sam primijetio da mu udica viri ispod oka.

Kashima Fukase dvojka, udica koju sam prethodno koristio na tanjim predvezima!

Poslije sam i u ustima manjeg ugora našao bas onu Mustadovu 3/0.

To je to, platili su za sva kidanja!

Sjednem malo da se odmorim i zapalim cigaretu.

Gledam ove dvije mrcine i zovem frendove na pošti jedno kilometar dalje.

Prepričavam uzbuđeno sve što se nije moglo dočarati već poslanim slikama i nudim ako će uzet po kilu-dve za brudet.

Na kraju krajeva, to su samo ugori… – ispričao nam je Franjo Krčalić.