Kamenica je izuzetno cijenjena i tražena školjka. Iako se može jesti kuhana, pripravljena na sve poznate načine, najčešće se jede sirova, pokapana s nekoliko kapi limunovog soka, ohlađena i poslužena u vlastitoj ljušturi. Najukusnija je u zimskom periodu.
povezane vijesti
Kamenicu nalazimo duž cijele obale, na tvrdim podlogama do 10 metara dubine. Preferira područja s laganim, ali konstantnim morskim strujanjima i priljevom slatke vode. Optimalni salinitet za rast kamenica se kreće od 30 – 33 promila, dok se salinitet ispod 20 promila
smatra kritičnim, pa čak i letalnim. Na pozicijama izloženima jačim udarima valova su rijetke ili ih uopće nema.
Iako dosta brojne, samonikle kamenice formiraju rijetke kolonije, tako da ne možemo istaknuti neko područje na kojem ih ima u tolikoj mjeri da se mogu komercijalno iskorištavati. No zato su neka područja poput Limskog kanala ili Malostonskog zaljeva oduvijek poznata po umjetno uzgojenim kamenicama. Tako se kamenice u Malom Stonu kontinuirano umjetno uzgajaju još od doba starog Rima te su i danas kao posebno ukusna delicija izuzetno cijenjene i tražene i u svjetskim razmjerima.
Kamenica se najčešće lovi roneći tako da se pomoću raznih priručnih alata ili golim rukama odvaja od podloge. Pričvršćenu na kamenitoj podlozi teško ju je uočiti. Osim površinske teksture koja je vrlo nalik podlozi, detekciju otežavaju i brojni sesilni organizmi, u prvom redu alge koje kamenicu dodatno kamufliraju. Lov se obavlja tijekom cijele godine.
Jednom otrgnuta od podloge, pa bačena natrag u more, kamenica najčešće ugiba. Naime, budući da nema sposobnost pokretanja i premještanja, male su šanse da će u padu na dno dospjeti u optimalan položaj koji će joj omogućiti nesmetano disanje i ishranu.
Kamenica je izuzetno cijenjena i tražena školjka. Iako se može jesti kuhana, pripravljena na sve poznate načine, najčešće se jede sirova, pokapana s nekoliko kapi limunovog soka, ohlađena i poslužena u vlastitoj ljušturi. Najukusnija je u zimskom periodu.
Kamenice mnogi smatraju afrodizijakom, pri čemu se priča zapravo temelji na cinku koji je u mesu kamenica sadržan u visokom postotku, a koji kod čovjeka, između ostaloga pozitivno utječe na spolni nagon.
Najveću kamenicu našeg mora dugu 135 milimetara izronio je u rujnu 2005. godine, tada dvanaestogodišnji Vladimir Bulić u Uvali Plemići kraj Zadra
