Rumenka (Calista chione, Linnaeus, 1758) je školjka iz porodice ladinki (Veneridae) koja može narasti do 110 milimetara dužine i pritom težiti 0,12 kilograma. Prosječna lovna dužina se kreće oko 70 milimetara, a težina oko 0,05 kilograma.

Ima bilateralno simetrične, elipsasto ovalne, čvrsto građene ljušture. Prirasne linije su jasno vidljive. Površina je glatka i sjajna kao da je lakirana, po čemu je među jadranskim školjkama jedinstvena.

Vanjska boja ljuštura se kreće od zlatasto-crvene do tamne plamenobakarno-smeđe. Bez obzira na veličinu i intenzitet boje, uvijek je koncentrično isprugana tamnijim i svjetlijim trakama, ali i radijalno, nepravilno raspoređenim konusnim, svjetlije i tamnije nijansiranim trakama nejednake širine koje se zrakasto pružaju od vrha prema rubu.

Unutarnja strana ljuštura je glatka i mliječno bijela. Na dijelu izvan plaštenog ožiljka, unatoč debljini ljušture, proziru se koncentrična prugasta zatamnjenja s vanjske strane. Sam plašteni ožiljak je mat bijele boje. Rubovi ljuštura su glatki.

Brava se sastoji od 3 kardinalna i jednog prednjeg lateralnog zuba smještenog u lijevoj ljušturi, dok se na desnoj nalazi pripadajuća mu jamica. Lateralni se zub nalazi vrlo blizu prednjem kardinalnom.

Ligament je istaknut i vanjski, s tim da escutheon (ovalno ili vretenasto područje uz ligament) kod ove vrste nedostaje.

Vrh je također istaknut i ‘pomaknut’ prema prednjoj strani ljušture.

Srcoliko zaravnanje smješteno neposredno ispod vrha, tzv. lunule, crvenkasto-bijele ili potpuno bijele boje, jasno je ocrtano i na spoju ljuštura malo izdignuto.

Plašteni sinus je širok, smješten neposredno iznad prednjeg mišića zatvarača, a njegov konkavno klinasti ožiljak se na ljušturi proteže gotovo do sredine ljušture.

Mišići zatvarači su podjednake građe i veličine.

Stopalo je veliko i snažno, kukasto povijeno, narančaste do intenzivnocrvene boje.

Rumenka se hrani planktonom i organskim lebdećim česticama.

Mrijesti se u proljeće i ljeti.

Iako je nalazimo duž cijele naše obale, od sasvim plitkog mora pa sve do dubine od 60 metara, najčešća je na dubinama do 10 metara. Preferira čista pjeskovita dna u koja se plitko ukopava. Najbrojnija staništa ove vrste se nalaze oko Splita, Biograda na Moru i Zadra.

Kao i većini ostalih školjki koje se ukopavaju, položaj joj odaju sifonski otvori – dvije male svjetlucave rupice u pijesku.

Lovi se pridnenim povlačnim mrežama i dredžama, te ronjenjem prekapajući morsko dno.

Unatoč činjenici da je dosta česta i dobro rasprostranjena vrsta, na ribarnicama se pojavljuje rijetko. Često se koristi kao temeljni ukras na suvenirima.

Može se jesti sirova i kuhana, pripravljena na sve poznate načine.

Ostali narodni nazivi za ovu školjku su čarvijenka, klapun, kuka, lakirka, liza, politirka i žgobja.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA