Luka Brnčić je na vlastitom primjeru osjetio i dokazao kako su u ribolovu strpljenje i upornost ključni detalji uspjeha. Evo što nam je Luka ispričao o tom svom ribolovnom pohodu:

– Četiri sata ribolova i niti jednog griza. Rekao sam ako do po noći ne bude ništa, idem kući.

I dok je ješka plutala pod plovkom nekih tridesetak metara dalje, odlučio sam leći na zid lukobrana i pogledati zvjezdano nebo. Čak sam u jednom trenutku i zadrijemao, a onda se odjednom začuo onaj poznati zvuk freespool-a – priča nam Luka.

– Oči su mi bile širom otvorene, gledam svuda, a plovka nema. Tri minute do ponoći, uzimam štap i kreće borba koja vremenski nije dugo trajala, ali je bila intenzivna. Riba je nekoliko puta skakala iz mora, ali zbog mraka uopće nisam mogao procijeniti veličinu. K tome sam bio na visini od četiri metra zida lukobrana lučice 3.Maj. Uzbuđenju nije bilo kraja – nastavlja Luka svoju priču.

– Izvukao sam sak van i čekao da se riba još malo smiri, a onda sam ju počeo izvlačiti van direktno na špagi. Samo sam se nadao da u međuvremenu ne zamlatara u zid i tako se otkači. Naravno, uspio sam je izvući. Kada sam je izvukao, iskreno, nisam se mogao načuditi kolika je to riba. Sedamdeset i šest centimetara i preko četiri kilograma! Dosada su uvijek bili nekako manji primjerci. Mislim da to mogu zahvaliti jakoj kombinaciji koju sam složio za ovaj način ribolova. Također mogu zahvaliti ribi što je progutala cijelu lokardu s tri udice koje su sve bile zakačene po ustima.

Od pribora sam koristio Mikado štap od 4,20 metara, rolu Daiwa Black Widow, upredenicu 0.37 milimetara, fluorokarbon dužine jedan metar od 0,62 milimetara uz sajlicu nosivosti 25 kilograma – pojašnjava Luka

– Plovak sam stavio na fluorokarbon, fiksni, a inače može i klizni. Jedna fiksna udica je bila na kraju, u repu ribe za ješku, jedna je klizna išla u bok, a trokuka je išla kroz tvrdi dio glave tako da riba stoji pod kutom prema gore tako da je strijelka može uhvatiti za rep. Ješka je u mom slučaju bila smrznuta jadranska lokarda iz Lidla. Promijenio sam je te noći tri puta jer su ih sitne ribice ogolile do kosti.

Vrijeme je bilo vedro uz lagani povjetarac, mjesec u padu, oseka, more blago valovito uz lagane promjene kurenta.

Mogu reći da je ovdje presudilo strpljenje, jer su dolazili i drugi ribolovci koji su vrlo brzo odustali vjerojatno zbog nedostatka vremena i sljedećeg radnog dana.

Drugi dan sam išao opet i u 20 minuta ulovio 3 strijelke, manje naravno, oko 3 kilograma sve skupa, zahvalio se moru i otišao doma.

Od velike pomoći su mi bili filmovi koje su objavili dečki iz grupe Kvarner fishing, jer da nisam vidio njihov YouTube video, vjerojatno još uvijek ne bi pala ova predivna riba. Moja je zasluga što sam uspio uloviti ribu, no njihova je puno veća, jer su svoje znanje podijelili sa svima ispričao nam je Luka Brnčić.