KRISTIJAN PEDIĆ

Ribolovni obrati. Pošao u lignje pa spinao brancina, a na kraju ulovio – lososa

Boris Bulić

Stavljam silikonca Šetača pa bacam jedan put, drugi put, i kad sam zabacio treći put, lagano povlačeći, vidim, evo mog brancina, prati ga do samog kraja. I kad je Šetač došao u sami kraj, samo vidim kako ga usisa i odmah se zakači…



Javio nam se Kristijan Pedić koji spinajući uspio uloviti lososa, ribu za koju se još uvijek nadamo da nije stalni stanovnik Jadrana. A ni on sam nije znao što ima na priboru dok mu predvez nije pukao.


Evo što nam je Kristijan ispričao o tome:


– Moja ljubav je podvodni ribolov. Tu bježim od svakodnevnice i tu nikakvi pozivi i signali ne mogu do mene.




Generalno gledano, početnik sam u lignjolovu i spinu, živim u Pridragi i taj dan sam otišao u Novigrad na lignje – priča nam Kristijan.


– Sunce je već počelo zalaziti. Bila je velika oseka i bonaca pa počinjem lagano zabacivati za lignje sa svojim DTD Calamari Hunterom i svojim DTD White Killerom.


U prvih par zabačaja se ništa nije događalo, a onda se odjednom moja skosavica počela čudno ponašati.


Osjećam da je nešto je dira i znam da nije lignja – nastavlja Kristijan svoju priču.



– I kad sam je dovukao u kraj vidim neku veću ribu iza nje kako je prati pa odmah u sebi kažem, to je brancin.


Kad me riba ugledala lagano se povukla i otišla u dubinu.


Ja uzimam drugi štap, SavageGear 274 centimetara, akcije 7-35 grama s rolom rola Ninja 2500 na kojoj je upredenica Kizuna Multicolor 0,14 milimetara s fluorokarbonskim predvezom od 0,26 milimetara što sam složio po preporuci Marka Sikirića iz zadarske Udice.


Stavljam silikonca Šetača iz Beograda kupljenog u Fishing Factory pa bacam jedan put, drugi put, i kad sam zabacio treći put, lagano povlačeći, vidim, evo mog brancina, prati ga do samog kraja.


I kad je Šetač došao u sami kraj, samo vidim kako ga usisa i odmah se zakači.


Moj štap se savija do mora i počinje borba.


Dobar je ovo borac!


Uspijevam ga dovući do kamenja i nasukati i u tom trenutku moj predvez se dere o stijenu i puca.



Skačem po njega, hvatam ga rukama i tek tada vidim da to nije brancin.


Adrenalin me puca, vidim da sam odjednom do koljena u moru, ali nikakvu hladnoću ne osjećam od uzbuđenja.


Na kraju ga uspijevam izvući i tek onda, nakon hlađenja, shvaćam što sam ulovio.


Nakon toliko loših dana u kojima nisam ništa uspijevao uloviti, shvaćam da samo treba biti uporan i more će uvijek dati i nagraditi.


Sretan odlazim kući gdje vaga pokazuje 1,95 kilograma – ispričao nam je Kristijan Pedić.