Nakon pola sata jigganja udara nešto malo ljepše. Zatežem kočnicu na 8 kilograma i počinjem čupat. Prijatelj skače s kukom na desno od mene, ali luc ima drugi plan i ide u lijevo. Prijatelj brže-bolje skače jer se već u tom trenutku počeo predvez dodirivati sa stijenama…
povezane vijesti
Iz Dubrovnika nam se javio Josip Bulić koji je jedan od svojih posljednjih ulova ostvario na Prevlaci. Naravno da je kao i uvijek bilo dinamično i neizvjesno, a što svim ribolovnim pohodima daje onu jedinstvenu draž. Evo što nam je Josip ispričao o tom svvom ribolovnom doživljaju:
– Jutro je krenulo kao i svako ribarsko jutro, u smislu ‘što mi treba ovo u životu’.
Prijatelj navaljiva:
– Ajmo na poštu – a pošta udaljena 50 kilometara od naše kuće. To zapravo znači da za poć u ribolov na tu poštu treba preći barem 100 kilometara – priča nam Josip.
– Pa iako smo zadnja dva dana bili na toj istoj pošti, ponovo na nagovor idem na Prevlaku. Prvo gledamo najpopularniju poštu ali tamo su već četiri auta pa odlučujemo ići na jednu manje znanu. S visokim nadama, iako je već sunce malo izašlo tako da smo zapravo zakasnili, s velikom pozitivom ipak idemo – nastavlja Josip svoju priču.
– Nakon sat jigganja s Okuma Cedrosom, Penn Slammerom 8500 i Slim Jig Minnovom od 100 grama u dekoru zebre, nešto udara.
Nije se jako opiralo što znači da je bio vjerojatno mali luc. I nakon namotanih tridesetak metara upredenice ispada.
U glavi mislim zašto nisam stavio trokuku i brže bolje ju stavljam.
A za smirenje takvog gubitka je najbolje malo marendati jer bez toga nije ni pravo ribanje. I nakon pola sata jigganja udara nešto malo ljepše.
Zatežem kočnicu na 8 kilograma i počinjem čupat. Prijatelj skače s kukom na desno od mene, ali luc ima drugi plan i ide u lijevo. Prijatelj brže-bolje skače jer se već u tom trenutku počeo predvez dodirivati sa stijenama.
A onda brzim probijanjem kuke luc je u hipu na sigurnom.
Vaga kaže 6 kilograma, a ja kažem hvala ti more – ispričao nam je Josip Bulić.