Iz Zagreba nam se javio Matija Gluhak, ribolovca s iznimno bogatim panulaškim iskustvom koji je uspio po prvi puna panulom nasukati šarga. Evo što nam je Matija ispričao o tom svom ribolovnom iskustvu:

– Ako ribarim to je gotovo uvijek panula živom ješkom. Kao mamac mi je u 90 posto slučajeva živa lignja, a kako je ona osjetljiva na temperature mora veće od 26 stupnjeva održati je na životu za sljedeće jutro je prava umjetnost jer imaš desetak sekundi da je vratiš u dublje na ‘čuvarku’ ne bi li ju uspio održati živom. Isti problem te čeka i ujutro jer imaš isto toliko vremena da ju staviš na udice.

Uglavnom kada se priča o panuli živom ješkom teme su uvijek veće ribe, uglavnom zubatac, gof i slično, ali zašto ja volim panulu i to sa živom lignjom je zato što je to većini riba ‘kolač’ ili ‘slastica’ kojoj rijetko odole. A uz to što je slastan zalogaj, nju napada veliki spektar riba i svaki panulaš koji je koristio živu lignju sigurno je ulovio razne vrste riba, dok recimo kod panule iglicom, šarunom, knezom i slično, taj spektar riba se smanjuje na svega par vrsta – priča nam Matija.

– Svašta sam ulovio tako, i škarpinu, i oradu, i arbuna, i pauka, i plavicu, i fratra, i šaruna, i ušatu, i kanjca, i bugvu pa čak i drugu veću lignju na lignju koju sam vukao. Vjerojatno nisam napisao sve vrste koje sam ulovio, ali u ovom sam ribolovu prvi puta upisao i šarga. Inače svaka od tih riba ima svoju specifičnost tj. teren na kojem obitava, dubinu, a i specifično kako vući lignju za određenu vrstu.

Tako npr, orada će miljama pratiti lignju i uglavnom napasti kada je mrtva ili ju nešto drugo napadne, dok su arbun i kantar puno agresivniji. Arbun će napasti nakon par prilazaka lignji dok kantar nema kočnice. Ako je tamo lignja, onda je napadnuta. Uz to kako napadaju razlikuju se i po načinu kako se prezentira ješka. Kantar će aktivnije napasti ako je lignja u bržem pokretu ili ako se malo skosne i ubrza. Tu ga prati i arbun, dok će recimo orada ili pic, pa tako i ovdje spomenuti šarag, napasti kada se lignja umiri ili ako je na samom dnu i mrtva. Naravno to nije uvijek pravilo, ali iskustvo i promatranje ribe tako ukazuju – nastavlja Matija svoju priču.

– Dugo godina već snimam ribe podvodnom kamerom kada panulam i pratim kako se ponašaju, koji im je okidač za napad, čega se boje, kako prilaze lignji i sl. Taj dan sam kamerom vidio da ima orada i primijetio sam par većih šaraga uz jata dobrih fratara i rekao sam sebi:

– Idemo, druga taktika, mala lignja, mala prama i udice. Šuljat se polako po dnu kao da lovim kančanicom.

Na prelasku dubine tj. rubu ili stepenici, gdje se riba uglavnom zadržava zapalo mi je olovo u neku rupu i nisam ga mogao odmah iščupati. No prilikom vraćanja nazad da pokušam izvući olovo osjetio sam da nešto napada lignju. Po grizevima bih rekao da je orada jer ona ima specifične trzaje kada kida mamac. To su jači udarci i to sa po koju sekundu razmaka između. Uspio sam se nekako vratiti i olovo izvukao rupe kad sam ustanovio na moju sreću da je riba ostala na udici.

Izvadio sam van šarga i vaga je pokazala 0,75 kilograma. Jako lijep primjerak! Inače šarag može narasti i do 2,5 kilograma, ali se uglavnom se love primjerci 20-30 deka.

Lignja je već bila mrtva jer su je prije malo napali arbuni pa se i ova moja teorija pokazala točnom, da će šarag radije pokupiti sa dna lignju, baš kao i orada.

Taj dan sam ulovio i dva zubaca i jednu strijelku tako da je ribolov bio dinamičan i vrlo uspješan – ispričao nam je Matija Gluhak.