Ivan Mažar je ulovio svoju ribu života prije dva mjeseca no uzbuđenje koje je pritom doživio, očito ga još jednako jako drži.

Evo što nam je Ivan ispričao o tom svom jiggerskom doživljaju i svojoj sreći:

– Dva mjeseca ranije bila su dovoljna za isplanirati se i organizirat put i ribolov koji ću sada pamtiti zauvijek.

Moj dugogodišnji prijatelj i ja već smo krajem kolovoza imali ideju gdje, kada i kako otići na toliko željeni ribolov tj. shore jigging.

Odluka je pala da krećemo krajem listopada.

Apartman nas čeka, godišnje doba je idealno, oprema je spremna, a volje ne nedostaje.

Prvim trajektom dolazimo i iskrcavamo se kao u ‘Danu D’ u Normandiji.

Dok smo sve pobacili u apartman i pojeli nešto, prošlo je već sat vremena pa nam ništa drugo nije preostalo nego da konačno krenemo prema stijenama – priča nam Ivan.

– Dolazimo tako do najbliže točke odabrane pozicije, vadimo stvari iz auta i krećemo u 40 minutno planinarenje do cilja.

Kada smo došli, polako raspremamo opremu, biramo jiggove i krećemo jiggati.

Vrijeme je odlično, pozicija je bila odlična, dubina 40 – 50 metara.

Jiggovi od 100 grama su standard za ovakvu poziciju i takvo vrijeme koje nam je išlo u prilog. Bacamo i mijenjamo boje i oblike jigova ali ništa, riba nije aktivna. Bilo je već i poslijepodne, lagano su se i oblaci navukli, ali ribe nije bilo – nastavlja Ivan.

– I onda, tek nakon par sati, slijedi prvi udarac.

Prijatelju je udario mali felun od oko jednog kilograma na jigg boje sardine.

Feluna vraćamo u more i nastavljamo dalje, nadajući se da će doći njegova mama ili tata. Nedugo nakon prijateljevog ulova i dvadesetak metara od njega ja jigam i kod bočnog povlačenja slijedi jak udarac.

Štap mi se dobro savinuo i kočnica je zapjevala, ali kratko.

Nisam uspio zakačiti ribu i ona pobjeđuje.

Adrenalin je već na 100 posto jer je riba krenula.

Idem ispočetka.

Zabacujem jako daleko, pogađam dobar kut, a jigg leti i leti, pada u more i na dno, a ja počinjem jiggati.

Nakon samo par podizanja jigga od dna slijedi tup i snažan udarac.

Lupam jaku kontru znajući da sam u dubokom, a onda slijedi jaki bijeg.

Pumpam štapom prema gore, ali to traje cijelu vječnost jer sam daleko od obale i na velikoj dubini.

Osjećam da je riba snažna ali još ne znam koja i kolika je…

Prijatelj s nestrpljenjem čeka da mi ju pomogne izvaditi van.

Nakon nekoliko minuta vidim bljeskove u dubini, a što je bliže meni tako se nazire i crvena boja.

Vrhunski drill i osjećaj, pa uz pomoć prijatelja vadim ribu.

Na prvu kažem zubatac, s obzirom na veličinu, a kad ono u nevjerici i s osmijehom od uha do uha skužimo da je pagar.

Kilažu ne znamo, ali dužinu znamo. Bio je dug 60 centimetara i trenutno je moja riba života. Prekrasan pagar i ribolov koji će mi zauvijek ostati u sjećanju.

Od opreme sam koristio štap Zenaq Accuru 100H, rolu Daiwa Saltiga 8000, YGK Super Jiggman X8, Seaguar FXR i jigg od 100 grama – ispričao nam je Ivan Mažar.