Iz Zagreba nam se ponovo javio Filip Ložek, ribolovac koji lovi posvuda kad god to može. Ovoga je puta lovio na Lošinju gdje je uspio uloviti ono po što je i došao. Evo što nam je ispričao o tom svom ribolovnom iskustvu:

– Imao sam priliku provesti vikend u legendarnom ribolovnom mjestu Mali Lošinj zbog čega sam, logično uzeo štap i varalice nadajući se nekoj ozbiljnijoj lovini poput škarma.

Prva večer u luci završila je bez ribe, ali nekoliko strijelki i škarama je pratilo je moj vobler, što mi je dalo velike nade u uspjeh.

Sljedećeg jutra pokušao sam na istoj poziciji i činilo se da su predatori vrlo aktivni, ali su gotovo potpuno zanemarili moje varalice, i jiggove i voblere. Nakon poprilično dugo vremena ulovio sam samo jednu lokardu, koja me spasila od praznih ruku u zaljevu punom riblje aktivnosti – priča nam Filip.

– Unatoč kiši, ujutro sam iskušao svoju sreću u uvali Čikat, kako mi je savjetovao prijatelj. Tamo su mi već nakon prvog zabačaja dva feluna napala varalicu. Nisam bio razočaran što nisu zagrizli, svejedno bih ih vratio. Na kraju, jedini ulov bila je mala zvijer – crnelj.

A sljedeću priliku za ribolov imao sam u kasno poslijepodne, kada sam isprobao jugozapadnu stranu zaljeva, iza luke Mali Lošinj.

Čim sam zabacio, vidio sam kako dva manja luca ili trupa napadaju jato malih riba blizu obale, neka 2-3 metra od mene.

Nažalost, nisam imao sreće na toj poziciji pa sam prije zalaska sunca prešao na suprotnu, sjeveroistočnu stranu zaljeva, gdje se nalazi uski umjetni kanal. Uvjeti u to vrijeme bili su odlični jer je izmjena plime i oseke rezultirala strujanjem vode sličnim kao u rijeci.

Već sam nakon prvog zabacivanja imao zagriz na Max Rap vobler.

Bio sam pun adrenalina, ali je riba pala nakon nekoliko sekundi borbe – nastavlja Filip svoju priču.

– No razočaranje je nestalo odmah nakon drugog zabačaja, kad je varalicu pratio škaram pristojne veličine. A onda je ponovo prošlo dugo vremena bez ikakvog kontakta.

Otprilike sat vremena kasnije već sam bio prilično razočaran, počeo sam odustajati i prihvaćati da je ovoga puta riba pobijedila.

Sjedio sam i letargično polako povlačio varalicu, a onda je u jednom trenutku riba zagrizla! Odmah me preplavilo uzbuđenje i borba je počela.

Od početka borbe sam bio siguran da je u pitanju bolja riba te da mi je ovo prva i posljednja prilika da ju tada ulovim.

Bio sam vrlo oprezan i namjestio sam otpor role najbolje što sam mogao u toj situaciji.

Bio sam siguran da imam dobru opremu za ovu situaciju: štap Shimano 30-60 grama, rola Daiwa BG MQ 4000, struna Daiwa 8X od 0,18 milimetara i fluorocabonski predvez Savage Gear promjera 0,40 milmetara.

Nakon nekoliko skokova iznad površine, škaram od 80 centimetara je konačno sletio u moje ruke, spreman za poziranje.

Bilo je baš kao u nekom filmu – sretan kraj na završetku putovanja – ispričao nam je Filip Ložek.