Dubina je bila oko 6 metara. Temperature mora se ne sjećam, ali bila je blizu nule jer se površina polako smrzavala. Zato se dobro sjećam temperature koja je bila na suhom, minus 19 stupnjeva Celzijusa! A onda je bakalar progutao Nea…
povezane vijesti
- Ovih dana svi, logično, pričaju o bakalaru. Donosimo priču o skraju, vrsti koja se smatra najboljom na svijetu
- Iza Opatijca Josipa je ribolovni staž od čak 45 godina. U kolekciji ima preko 250 medalja s raznih natjecanja
- Znate li koja ribu treba ponuditi predatoru koji vam je na meti? Evo recepta za uspjeh
Iz daleke Norveške, iz grada Nesøddtangen, nam se javio Zoltan Tatai koji unatoč često i ekstremno niskim temperaturama i neljudskim uvjetima lovi ribu, kad god to može. Naravno, s obzirom na poziciju, prva lovina su mu bakalari. I premda bakalari u Norveškoj nisu neobična lovina, u uvjetima u kojima je ovaj ulovljen, većina naših ribolovaca bi ostala doslovno smrznuta. Evo što nam je Zoltan ispričao o tom ulovu:
– Ovaj je bakalar ulovljen u Oslofjordu prije par godina. Naime, zadnjih je godina lov bakalara u Oslofjordu zabranjen. Bili su minirali dno, produbljivali korito, kako bi veliki kruzeri mogli do Oslo luke, pa su tako potjerali ribu van fjorda. Sada treba vremena da se riba vrati premda se priča da će i u Drobaku, nešto južnije isto to raditi tako da je trenutno ribolov uglavnom u banani – priča nam Zoltan
– Ta zima mi je bila najjača što se ulova tiče. U dva mjeseca sam išao u ribolov na svaku mijenu, dan i noć. Svaka plima i oseka su bili moji. A poslije desetak dana takvog ribolova sam skoro doslovno crk’o. Morao sam kod kiropraktičara koliko me rame boljelo od bacanja. Nalovio sam se bakalara, lyra, seia, i to kapitalnih komada, 6 – 8 kilograma. Tada i nikada više tako. Bila je magla i bit će da je riba prišla kraju zbog rasvjete na doku – nastavlja Zoltan svoju priču.
– A toga sam puta lovio sam sa ‘brygge’, obale doka. Lovio sam štapom Browning 20-50g/3,0m, rolom Browning 3000 6,2:1 i koncem 0,18 milimetara zbog bržeg silaska do dna da varalicu u propadanju ne pokupe manji bakalari. Varalica je bila mali Neo Twister koji nakon što se osvijetli lampicom svijetli dvije do tri minute.
Dubina je bila oko 6 metara. Temperature mora se ne sjećam, ali bila je blizu nule jer se površina polako smrzavala. Zato se dobro sjećam temperature koja je bila na suhom – minus 19 stupnjeva Celzijusa!
A onda je bakalar progutao Nea i nakon kraće borbe završio na doku uz moje čizme. Bio je težak 9,5 kilograma i meni zbog svega, i težine, i pravog minusa, jedan od najdražih ulova – ispričao nam je Zoltan Tatai.