Pamćenje je, najjednostavnije rečeno, sposobnost pohranjivanja proživljenih podataka. Neki od tih podataka se pohranjuju na način koji ih čini stalno aktivnima, pa su kao takvi neprestano prisutni u području svjesnih aktivnosti. Tako pamtimo jednostavne stvari, poput načina na koji se možemo počešati kada nas svrbi.

Drugi način pohranjivanja podatke sprema u dublje slojeve, a njihovo je isplivavanje uvjetovano neposrednim impulsom kao što je na primjer nenadani susret sa licem, stanjem ili mirisom, za koje nismo ni znali da ih pamtimo.

Treći, najteže objašnjivi način pohrane, djeluje na genskoj razini kada se iskustva predaka prenose na potomstvo. Reakcije temeljene na takvoj osnovi zovu se instinktivne reakcije.

Većina današnjeg živog svijeta ima sposobnost pamćenja i pohrane na sva tri opisana načina zahvaljujući čemu i postoje u strogoj evolucijskoj selekciji. Ribe su dio te većine.

Ribe se rukovode kratkotrajnim sjećanjima vezno uz osnovne nagone kao što je npr. hranjenje. Ako nekoliko dana za redom jato cipala naiđe na hranu na istom dijelu podmorja, trećega će dana najprije posjetiti upravo to mjesto. Ako je ne nađu, još će se neko vrijeme motati u užem krugu očekujući da hrana na neki čudan i neobjašnjiv način ipak osvane. Tek kada se uvjere da hrane uistinu nema, otići će dalje. Neke će ribe, unatoč tome što ih jato ne slijedi, još nekoliko dana provjeravati hranjeno područje. Nema ribolovca koji ne zna za taj važan segment ribljeg života. Dobar brum je 50 posto uspjeha!

Cipli imaju vrlo predvidivo ponašanje

Većina riba vezanih uz obalu i dno svoju svakodnevnu ophodnju prolaze na manje-više isti način, uhodanim pravcima i smjerovima. Pri tome jako dobro znaju koliko je koja rupa duboka i postoji li možda stražnji ulaz ili bočna vrata dobro skrivena busenom algi. Izvrstan primjer za to su šarazi i njihove šargijere. Te lukave ribe često imaju nekoliko rupa koje koriste kao zaklon u svojim pohodima.

Salpe će, primjerice, uvijek izvesti isti manevar, ako ih uspijemo iznenaditi sa iste strane. To je očito na pozicijama na kojima se roni nekoliko dana uzastopce, uvijek iz istog smjera i u isto doba dana. Tada su velike šanse da se sretne isto jato salpi, pri čemu će njihova reakcija biti vrlo predvidiva.

Sjećanja potisnuta u dublje slojeve svijesti reagiraju tek nakon izravnog podražaja. Brancin koji je jednom vidio kako radi podvodna puška to ne zaboravlja i kad sljedeći puta ugleda ronioca s puškom, makar to bilo i nakon više godina, reagirati će ekstremno brzim bijegom. Ta je reakcija na granici  na granici uvjetnog refleksa. No ukoliko je ronioc bez puške, zaokupljen nekim drugim poslom kao što je npr. sakupljanje školjkaša, vrlo je vjerojatno da će mu radoznalo prići.