U današnjoj temi bavit ću se brojkama, više izvještajno, a manje komentatorski i opservacijski. Ali tema je morska, plava, od takvog opredjeljenja nema odstupanja.

Ribarska, da budem precizniji. Uvijek isto, primijetit će netko. Nije uvijek, ali je često. Mišljenja sam da tako i treba. Ribarstvo je važna sastavnica života i egzistencijalnog opstanka ljudi našeg priobalja i otoka.

Pustimo turizam kojim smo ovih dana svi okupirani. On je, još uvijek, novija djelatnost, nasuprot ribarstvu s tisućljetnom tradicijom.

Tema je hrvatsko ribarstvo u prošloj godini. Konkretni pokazatelji njegova poslovanja. Brojke su redovito šture, suhoparne, treba im dodati malo toća, koje pojašnjenje.

Minulih dana Državni zavod za statistiku objavio je privremene podatke poslovanja hrvatskog ribarstva u prošloj godini. Odmah ističemo ono najvažnije, ono što većinu zanima – rezultat ukupnog poslovanja, a on iznosi 84.097 tona.

Godinu ranije ukupna produkcija bila je 89.965 tona. Veći dio čini ulov – 61.577 tona, dok proizvodnja marikulture iznosi 22.520 tona.

U odnosu na prethodnu, 2020. godinu, ukupno je manje gotovo 6.000 tona, odnosno 6,5 posto. A 2020. bila je teška godina korone, većina poslovnih subjekata imala je lošija ostvarenja, mnogi i gubitke.

Povećanje u marikulturi

Valjda je ribarstvo jedina, ili jedna od rijetkih djelatnosti kojoj je 2021. bila slabija od 2020. godine. Za takav ishod, međutim, manje su krivi ribari, a puno više objektivne okolnosti.

Ribarstvena politika Europske unije nameće ribarima velika ograničenja, svake godine veća. Dodatno, naše ribare ograničavaju propisi za Mediteran, još rigorozniji.

Između ostaloga, svake godine obveza im je smanjenje ulova u odnosu na prethodnu. U konačnici, lovili su slabije! Promatrač sa strane ne mari za opravdanja i zakonska ograničenja.

Da, u godinama što slijede ulovi će se i dalje smanjivati. Ribari daju konkretan doprinos očuvanju mora i života u njemu. Bez obzira na to, stalno su, i s raznih strana, napadani!

Ne zaboravimo i činjenicu da su hrvatski ribari u nekoliko navrata sami inicirali donošenje rigoroznijih propisa i mjera ograničenja, u cilju zaštite morskih bogatstava, da bi mogli i sutra raditi i – loviti.

U statističkoj tablici gotovo svi prošlogodišnji rezultati slabiji su u odnosu na godinu ranije. Povećana je proizvodnja u marikulturi, dok je ulov tuna identičan, tako nam je dodijeljena međunarodna kvota.

Ukupan prošlogodišnji ulov ribe bio je 59.689 tona, a godinu ranije 68.232 tone. Pamtim, nije bilo baš tako davno, kada je ulov male plave ribe bio veći od 60.000 tona. Bilo je i – više neće.

Ulov srdele, glavne lovine hrvatskih ribara bio je 40.485 tona, skoro 10.000 tona manji nego u 2020. Za inćuna, također, važnu stavku u poslovanju ribara plivaričara, DZS ne navodi količinu ulova.

Tune su na istoj razini – 901 tona ulova. To je kvota dodijeljena Hrvatskoj od ICCAT-a, međunarodne organizacije za zaštitu plavoperajne tune.

Istodobno, uzgoj tune u velikom je porastu – lani 4.028 tona, a 2020. – 2.611 tona. Poznavatelji prilika u tom sektoru ribarstva lako će ponuditi objašnjenje za takav skok.

Nije se lani na farmama radilo puno više nego prethodnih godina. Tako se zatvorio proizvodni ciklus.

Pozitivna brojka

Ukupan uzgoj ribe, uključujući tune, bio je u 2021. godini 21.660, a u 2020. – 17.775 tona. U uzgoju na ostalim farmama dominirali su luben i podlanica.

Lani je izlovljeno 9.039 tona lubena i 7.519 tona podlanice (još je zovu lovrata, komarča, orada). Ulov tih istih plemenitih riba bio je neusporedivo skromniji – 11 tona lubena i 183 tone podlanica.

Pa se mnogi zgražaju nad cijenom tih riba u našim ribarnicama, kada iznad njih stoji: »divlja«. Nije baš da ih nema u našem moru, uvjeren sam da je njihov ulov dosta veći, ali nije evidentiran.

Ukupan ulov plave ribe bio je 55.945, a godinu ranije 65.055 tona. Ostale ribe, a tu je dominantna koćarska, ulovljene su 3.744 tone.

Konačno, jedna pozitivna brojka – u 2020. ostale ribe ulovljeno je 3.177 tona. Razlika je velika i sigurno bi se mogla pripisati Jabučkoj kotlini, pozitivnim efektima zabrane koćarenja u tom akvatoriju.

Od početka zabrane naši ribari ističu zadovoljstvo tom mjerom i upravo na njihovo traženje zabrana je postala trajna.

Ostala riba je bijela, koja ima znatno veću cijenu od male plave, tako da prihodi od nje nisu baš skromni. Istina je, i troškovi ulova puno su veći.

Škampi

Produkcija rakova, glavonožaca i školjkaša u hrvatskom Jadranu nikada nije bila velika i uglavnom se vrti oko tisuću tona po vrsti.

Uz povremena iskakanja određene grupe. Lanjski rezultati su – 1.021 tona rakova, 1.071 tona školjkaša i 656 tona glavonožaca. Rakova je ulovljeno oko 100 tona više.

U financijskim pokazateljima uloga rakova puno je važnija od glavonožaca i školjkaša. Najviše se love škampi, a dobro je znana njihova cijena na tržištu.

Dosta se love i kozice, također cjenovno vrijedne. Među rakovima najmanje se love veliki rakovi, jastog i hlap, najskuplji na tržištu morskih organizama, isključujući cijenu plavoperajne tune u Japanu.

Školjke su također u porastu, i to za oko 400 tona. Kod njih glavninu čini uzgoj – 860 tona, a uzgajaju se dagnje i kamenice.

Ove potonje posebno su cijenjene i tražene na tržištu, nadasve kada dolaze iz Malostonskog zaljeva. Ulov svih ostalih školjki može se smatrati zanemarivim, iako potencijala ima.

Ali to je druga i odvojena priča. Veliki podbačaj ostvaren je u ulovu glavonožaca – 656 tona, nasuprot 932 tone godinu ranije. Glavninu toga čine muzgavci ulovljeni koćom.

Kada oni podbace ukupan rezultat je skroman. Godišnji ulov lignji, hobotnice i sipe nije velik, a nije ni u cijelosti registriran. Nepobitno je da se njihov ulov posljednjih godina konstantno smanjuje.

Više ribarskih plovila

I ostale brojke hrvatskog ribarstva u silaznoj su putanji. Manje je ribara u gospodarskom i malom obalnom ribolovu, a još više smanjen je broj svih vrsta ribarskih mreža – koća, plivarica, potegača, te jednostrukih i trostrukih mreža stajaćica.

U svemu iznenađujuće djeluje podatak da je povećan broj ribarskih plovila. Malo, ali ima ih više. Brodova je 329, a godinu ranije bilo ih je 325. Broj brodica povećan je sa 7.230 na 7.428.