Telefonski poziv u nedjeljno prijepodne razvukao se u dug i zanimljiv razgovor, ma skoro pa monolog. Umjesto kratke informacije o poslovanju, mogao bih ga okarakterizirati svojevrsnom godišnjom inventurom jedne djelatnosti. Hrvatskog ribarstva u vremenu današnjem. Sugovornik je Tone Rudan iz Mošćeničke Drage. Malo je reći profesionalni ribar. U ribarstvu je ostario, kao i njegov brod »Bigaj«, plivaričar za lov male plave ribe. Obojica su prošla »sve i svašta«, ali ne odustaju. Drveni brod davno je prošao svoje najbolje godine. Ljudi od mora, međutim, uvijek govore: »Dok ima drva u šumi, brod nije star.« Pa i »Bigaj« uspješno prkosi godinama, radi i lovi ribu, koliko mu prilike na moru i zakonska regulativa dopuštaju.

Ipak, da radi previše, to se ne može reći. Usprkos godinama, mogao bi on puno više!

– Za ovu godinu danas smo vezali brod, sjeo sam sređivati papire, počinje uvodno Tone Rudan. S godinom se opraštam žalostan. Imali smo 170 izlazaka na more od 180 mogućih. Nadalje, što je posebno važno, 23 noći nismo topili mrežu, zahvaljujući tunama. To nije sve…

Tune je sve više, utječe na riblji fond, a ribari su nemoćni – Tone Rudan / Snimio Sergej DRECHSLER

Srdela je mala

Lovi se slabo tijekom čitave godine. Možda je poneki brod imao koji bolji tjedan, ali je glavnina ulova svima slabija od prosjeka. Plava riba značajno je podbacila. Za ilustraciju, Tone Rudan navodi prošli mjesec, studeni. Najveći mjesečni ulov jednog broda bio je sedam vagona, dok se prosjek ostalih kretao između tri i pet vagona, tek rijetki ulovili su pet. Zakonski propisi za studeni dopuštali su 13 vagona. Prethodno su mjesečni ulovi bili limitirani na 10 vagona, pa kako se lovilo slabo, za kraj godine povećani su na 13. Ali, ribe nije bilo.

– Teško je opstati sa 140 radnih dana i tako slabim ulovima. Da se lovila puna kvota, donekle bi bilo podnošljivo.

U mrežama plivaricama, prema riječima Tone Rudana, sada se love samo srdele i inćuni. Ništa drugo od onoga što se nekad lovilo. On osobno ne vjeruje da će se ta riba više vratiti. A i ta srdela je mala, zna je biti po 60, 70 u kilogramu. Gdje su samo nestale, i hoće li se ikada vratiti, one kojih je bilo tridesetak u kilogramu.

– Nastao je veliki poremećaj u hranidbenom lancu. Nema ribe srednje veličine. Na sonderu se nađe veća količina ribe, ali ispada da je mića. U Jadranu nestaju određene vrste, ali ne zbog zagađenja, kako mnogi vole komentirati. Najveći utjecaj na te poremećaje imaju tune, puno ih je more. One su zaštićene, a drastično utječu na riblji fond i naše ulove. Svugdje ih ima, a ribari su nemoćni.

Zakonski propisi

Tune su često uzročnik što se brodovi vraćaju u luke suhih mreža. Mnogima se mnogo puta dogodilo da im tune rastjeraju ribu koja se skupila ispod svjetla, upravo kada je trebalo spustiti mrežu. Ne zna čovjek što je gore, takva situacija, ili kada se tuna nađe u okruženju mreže, zajedno s malom plavom ribom. Velika i snažna, ona bez problema prolazi kroz mrežu i stvara velike rupe, pričinjava značajnu štetu na alatu.

– Nakon prolaska pet tuna kroz mrežu slijedi veliko krpanje, čitava posada ima tjedan dana posla. Tuna u mreži, to je katastrofa, a često zalaze i dosta se love. Događa se da se toliko prežderu krupnijom ribom, palamidama i plavicama, da postanu trome, ne jure za srdelom, ali nam uništavaju ulov. Dovoljno je da se jedna nađe u saki, odakle neće pobjeći, te da nekoliko puta mahne i udari svojim snažnim repom te uništi do dvije tone ribe. Ona je ne jede, ali je naprosto zgnječi, takva je riba neiskoristiva. Ne možeš je prodati u maloprodaji, a nije ni za preradu. Zanimljivo, čak je ne jedu ni tune u kavezima.

Dovoljno je da se jedna nađe u saki i udari svojim snažnim repom… / Foto Srećko Niketić / PIXSELL

U posljednje vrijeme brodovi plivaričari često dižu tune među svojom lovinom. Nekad je nisu smjeli loviti, sada im zakonski propisi dopuštaju ulov određene količine. Znalo se dogoditi da pojedini brodovi ulove od dvije do tri tone tuna. Karikira Tone Rudan, pa kaže da se ulovi više tune nego srdele, te da im je cijena pala na razinu srdele, da se kilogram ponekad mogao kupiti za šest eura. Ulov tune mora se posebno registrirati, a to iziskuje malo dužu proceduru. Nekima je to komplicirano, pa će radije prodati tunu po nižoj cijeni »ispod banka«, nego prijavljivati ulov i čekati odobrenje za stavljanje na tržište. Takav način prodaje ne prihvaćaju ugostitelji koji tunu imaju na jelovniku, pa radije kupuju uvoznu tunu za koju mogu dobiti račun, a time i dokazati njeno porijeklo. Prijavljivanje ulova tuna kao albakora više ne prolazi, inspektori ne prihvaćaju takva objašnjenja ribara. Možda prođe pokoji primjerak kojem ribaru, ali generalno ne prolazi. Nije bilo ni normalno ono što se nekad radilo, kada se prijavljivalo ulov albakora teškog od 80 do 100 kilograma, a ta vrsta tune teško prekorači 20 kilograma.

Sve se manje izlazi na more / Foto: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Kašnjenje s isplatom

Prije nekoliko dana počeo je lovostaj za malu plavu ribu, preciznije razdoblje zabrane rada s okružujućom mrežom plivaricom – srdelarom. Nevažno kako ga nazvati, svima je jasno o čemu se radi, ribarima i potrošačima ribe. Za veće razdoblje mirovanja ribarima država isplaćuje naknadu. Ti novci što dolaze iz fondova Europske unije, međutim, značajno kasne.

– Ranije se na isplatu čekalo do dvije i pol godine, sada je to razdoblje skraćeno na 14 mjeseci. Ne bi trebalo ni toliko čekati. Informiran sam da EU redovito isplaćuje novce za refundaciju lovostaja, ali da naša država odugovlači s isplatom. Istodobno, mi moramo ribarima redovno dati plaću za to razdoblje, bez potvrde o isplati ne možemo tražiti novce od države. Nitko ne pita odakle nama novci. Također, lovostaj ne pogađa samo nas ribare, on povlači poremećaj u čitavom lancu poslovanja. Ne radi maloprodaja, otkup, transport, prerada ostaje bez svježe ribe.

I zaključak za kraj priče, i kraj godine:

– Ne plačem, ali nije dobro! Nešto bi trebalo drastično promijeniti, jer ovako dalje ne ide. Kakve koristi imamo od toga što nam povećavaju ulovnu kvotu, kada se naši ulovi smanjuju, govori Tone Rudan.

Tune su često uzročnik što se brodovi vraćaju u luke suhih mreža/ Foto Filip Brala/PIXSELL