Iz Nerežišća s Brača nam se javio Tomo Findrik, podvodni ribolovac koji pod morem pronalazi mir i oslobađanje od stresa bez kojeg suvremenog života nažalost nema. Tomo nije jedan od onih koji bezuvjetno moraju uloviti najveću i najtežu trofejnu ribu. Zadovoljan je i s prosječnim ulovima pri čemu uvijek lovi samo onoliko koliko mu istinu treba u tom trenutku. Evo što nam je Tomo rekao o svojim podvodnim doživljajima:

– Najjednostavnije rečeno, ja se bavim podvodnim ribolovom. Dubine na kojim lovim su u najvećem broju slučajeva od površine do nekih 25 metara s tim da ponekad, premda rijetko neke ulove realiziram i na dubinama do 30 metara – priča nam Tomo.

– Nisam od onih koji bezuvjetno moraju imati najbolju i najkvalitetniju opremu ili nešto što je trenutno u trendu. Puške kojima lovim su marke Pathos, najobičnije aluminijske, za mene što jednostavnije to bolje. To su uglavnom klasične laštikače u veličinama od 60 do 100 centimetara. Kraće puške koristim za ruparenje, a ove duže za kombinacije šuljanja i čeke – nastavlja Tomo svoju priču.

– Nažalost, ribe preko 3 ili 4 kg su u mom akvatoriju postale rijetkost tao da je i slika s ulovima sve manje i manje

Kirnje. Šarge, kavale i škarpine uglavnom lovim tehnikom lova na rupu

Inače je moj najdraži lov, lov na kirnje. To je lov koji se većinom svodi na duboko šuljanje. Ponekad imam sreće pucati ribu u rupi i tako realizirati ulov na nešto lakši način nego kada treba pucati u ribu ispred rupe. Nažalost, u današnje vrijeme nije baš lako doći u domet tim opreznim ribama.
A u toplijem dijelu godine, čak i u vrlo plitkom lovu uspijevam ostvariti neke lijepe ulove.

Moj moto kao podvodnog ribolovca je da lovimo ono što je dostupnije i lakše u određenom dijelu godine.

Tako u svakom dijelu godine možemo ostvariti dobre ulove i maksimalno uzivati u svom sportu.

Nije uopće važno jesu li na meti cipli ili zubaci jer svaka velika riba nosi svoj adrenalin i donosi vlastito zadovoljstvo.

Rekao bih da je podvodni ribolov definitivno moja velika strast i najbolji način za relaksaciju od stresa i obaveza, možda najljepši sport bez publike što ga sigurno i čini tako lijepim – ispričao nam je Tomo Findrik.