Još jednom nam se javio Elvis Ljubičić, pasionirani spinner kojem su prve na meti strijelke.

I ovoga je puta uspio svoju nisku uspjeha okititi s još jednim pažnje vrijednim ulovom. Evo što nam je Elvis rekao o tom svom ribolovnom doživljaju:

– Te je večeri bilo ludilo od vremena i ribolova.

Bura tuče k’o luda, ali neki vrag kopa u meni i tjera me da idem jer jaka bura mi uvijek da top-rezultate.

I tako sam se zaputio pomalo šetajući i bacajući varalice dok nisam naletio na jedno manje jato.

Sa mnom je naravno bio štap Casted Gamer 25-70 s rolom Ryobi Vertigo 4000 na kojoj je bila upredenica Casted Galaxy 0.187 milimetara s predvezom Casted C Max Fluorocarbon 0.389. Kopča je bila Savage Gear, a varalica iglica EVAS handamade lures Needle 210 boja bijela i žuta – priča nam Elvis.

– I tu sam odmah dobio par promašaja na površini. Bilo je i jedno kačenje i padanje ispod nogu, i tu je stalo.

Naravno, uslijedilo je mijenjanje varalica i bacanje svega živog i neživog.

Krenem dalje, bacam i bacam opet površinca lijevo od sebe i naletim opet na jato manjih.

Opet dobivam par promašaja i to je bilo sve.

Bacam desno uz kraj, vodim iglicu, a ni sam ne znam kako jer od jake bure to je klepetalo svuda, i tu dobijem udarac.

Super, manja strijelkica je gore.

Brzo je izvlačim van, otkačim, bacam opet na isto mjesto i bum! Opet udarac i kačenje pa i druga mala ide van – nastavlja Elvis svoju priču.

– Nakon toga pola sata pretraživanja terena i pauze od jakih udara bure opet se vraćam na mjesto zločina.

Bacim opet na isto mjesto. Mrak je pa ne vidim što radim i ne čujem pljuskanje varalice od silnog vjetra kad na nekih pet metara od mene grune ova mamasita i počne bježati od mene i odmotavati upredenicu.

Ja gledam u špulu i mislim si da li ću imati dosta upredenice, da li misli ova ikako stati.

I tako je ona, dok je imala snage, jedno tri dobra puta izvukla nakon čega sam ja preuzeo inicijativu.

Kasnije kada sam je izmorio i dovukao kao krpu vani, vidio sam da je zakačena iznad glave.

Naravno da nikakve kontrole nad njom nisam u početku mogao imati.

Osim toga, znao sam da je velika i da treba biti strpljiv, bez puno euforije i vikanja ‘ova je za večeru’ ili ‘ovu nosim doma’.

Nakon što sam je izvukao van iz mora uslijedilo je veliko olakšanje i nisam ni pomislio da bi i jednom više bacio varalicu nego sam sve pospremio, poslikao, a onda i očistio ribu.

Eto, srce k’o kuća, živili vi meni! – ispričao nam je Elvis Ljubičić.