Cijeli život sam na moru, nikada nisam imao tajne oko svog ribolova i uvijek sam sve pokazivao i ispričao kako lovim.

Ribolov je i gužva i zabava, upoznavanje s dosta ribolovaca, veliko druženje, ukratko, meni su more i ribolov moj život.

Ponukan donošenjem prijedloga pravilnika u sportskom i rekreacijskom ribolovu odlučio sam napisati svoj pogled na taj novi pravilnik, ali i osvrnuti se na opće stanje na moru

Kao prvo, treba biti realan i pošten, pa krenuti od sebe, a tek se onda se osvrnuti na ostale ribolovce.

GRIJEH NA MORU

Mislim da na moru nema ni malih ni velikih ribolovaca koji barem jednom nisu napravili nekakav ‘grijeh’.

Ali isto tako treba naglasiti da postoji i ‘mali grijeh’ i ‘veliki grijeh’, a po ovom Prijedlogu se čini da je najveći grijeh upravo ‘mali grijeh’ jer kao da je je nekome stalo da se sakrije upravo neki ‘veliki grijeh’.

Ali da bi mogli nastaviti na tu temu potrebno je definirati što su grijesi na moru od kojih su po meni tri najjača.

1. – Sportaš smije uloviti 5 kilograma, pri čemu su svi ulovi teži od toga prelov;
2. – Mreže na crno u moru na mjestima na kojima je zabranjeno loviti mrežama, posebno dok je riba u mrijestu, i kad se ulovi 50 do 100 kilograma i više ribe na dan, poseban je grijeh. Kakva je ovo vrsta grijeha trebali bi se zapitati zakonodavci, a i ribolovci koji znaju za to, i to svatko od njih za svoje područje.
3. – Ribolovci kojima je zakon dozvolio ulov riba bez granice su posebna kategorija. Tu ima svašta, a najčešće je riječ o ulovu od par stotina kila na dan uz prijavu od samo par kilograma.

Ipak, po meni je od svega toga najveći grijeh sportaš sa prelovom od preko 5 kilograma ribe jer je tu riječ o pojedincu i o njegovoj osobnoj selektivnosti.

I mislim da je svakom pametnom to dosta.

Sportašu ili podvodnjaku je za sada dozvoljeno tih 5 kilograma ribe i jedan kapitalac što je po meni ispravno i dovoljno.

S obzirom koliko se ima vremena za ribolov, nikad nitko neće imati prosjek ulova 5 kilograma na dan nego puno manje.

A da sad lažem i šutim o tome da prelova nema, neću.

Na moru treba biti kontrole pa će tako svi problemi vezani uz prelov biti najjednostavnije riješeni.

EVIDENCIJA ULOVA

Osvrnuo bih se i na prijavu riba koje se ulovi čime se na sportaša vrši pritisak ako evidencije jedne ulovljene ribe dok se stotine kila riba kojoj se love na drugim razinama uopće ne i evidentiraju.

I o tome se šuti jer je takva istina očito nebitna i to baš nikako ne razumijem.

Moje je mišljenje da je srdela glavna ješka u moru i kad nestane srdele neće biti ribe, to je sigurno.

A kad srdele nema ispada da smo mi sportaši krivi za to, kao da smo mi polovili srdelu sa udicama.

‘Ajde, bolje da se ne sramotimo…

A dok je inače prije pecatura za srdelu bila 28 do 30 komada po kilogramu, danas je to 60 do 70 komada, nad čim bi se trebao dobro zamisliti onaj tko je za to plaćen.

Tune su krive za srdelu, kažu.

Pa zašto se onda ne dozvoli ribolov na tunu?

Ali ne, očigledno moramo nekoga okriviti, a za ribolov tuna nekoga zaštititi, što također ni ja ni ostali ribolovci baš i ne razumijemo.

ELEKTROMOTORI

Cijelo se vrijeme traži rješenje zaštite dna koje se uporno oštećuje sidrenjem i to posebno uz obalu.

I taman kad se nađe rješenje problema, onda se ide u zabranu tog problema.

Smijao bih se da nije žalosno.

LIGNJA ZA PANULU NE VEĆA OD 20 CENTIMETARA

Majko mila!!!

Ispada da je bolje da lovimo 20 do 25 komada liganja u kilo, a ne normalno, 5 do 6 komada u kilo.

Ovo više nije ni smiješno, ovo je zabrinjavajuće.

KONTROLE

Kontrole se događaju ili u podne ili ih uopće nema

Kontrole bi se trebalo raditi u zoru, sumrak i kroz noć pri čemu za mnoge situacije i ne treba plovilo.

Da se kontrole malo češće rade ne bi bilo ni prelova ni crnog ribolova s mrežama.

Kad bi zakonodavac barem malo poznavao pozicije na kojima riba ide u mrijest, tada bi se tu kontrole lako mogle provesti u djelo.

A čak i ako ih ne poznaje, dovoljno je upitati domaće ljude da bi se tako nešto saznalo.

I to bi bila prava zaštita riba

Svi se pitamo zašto ribe nema, gdje je riba nestala.

Nije istina da je riba nestala.

Istina je da ribe ima manje, ali velikim dijelom zato jer se pomakla, morala je promijeniti svoje najbolje pozicije kako bi opstala.

Nekada su stariji ljudi bacali mreže u sumrak i dizali ih u sumrak, po danu je riba bila slobodna.

Danas su mreže po 2 i 3 mjeseca svaki dan na istoj poziciji po 24 sata u moru, dan i noć.

Hajde malo razmislimo – da li se na taj način dozvoljava ribi slobodno i normalno kretanje?

Ali ako je to zakonski dozvoljeno, onda se ne trebamo čuditi što je ribe svake godine sve manje.

RIBOLOV UZ UPOTREBU UMJETNE RASVJETE

Ovo je napisao netko tko nema veze o ribolovu s umjetnom rasvjetom.

S umjetnom rasvjetom se ponajprije love lignje i sipe.

Lignjolov s rasvjetom kreće nakon ljeta i love se od rujna do prosinca nakon čega bi trebalo takav lov zabraniti od 1. siječnja do 1. ožujka, kada kreće sipa.

Od 1. ožujka pa do 1. lipnja lov sa svjetlom treba dozvoliti jer se lignje i tako i tako u tim mjesecima ne love, a zabranom svjetla ste uskratili sportašima lov sipa.

Od 1. lipnja do 1. rujna zabrana svjetla nema nikakvog smisla jer se u to vrijeme ionako ne love ni lignje i sipe.

A s trenutnom zabranom u periodu od 1. ožujka pa do 1. listopada se ionako ne postiže ništa jer je to period u potpuno nebitnim mjesecima za lov lignje i sipe.

Ako je ta zabrana na snazi zbog nekakvog mrijesta, ni to nema logike jer se sportašima brane mala svjetla s kojima se lovi na komade, eventualno pokoji kilogram liganja, a istovremeno se dozvoljava velika rasvjeta profesionalcima često uz samu obalu gdje se ulovi više stotina kilograma, ponekad i tona pa i više na noć kada se u par dana doslovno odere sve.

Živo me zanima gdje se tu nalazi korist i na koji način se s ovakvim odredbama štiti more.

Tu nema nikakve logike.

Općenito gledano ima jako puno zabrana koje su na štetu sportaša pri čemu nisu na korist i zaštitu riba i ribljeg fonda.

Sve nalikuje na to kao da netko nekoga želi zaštititi ili se pretvara da ne zna što se uistinu događa.

Kad je riba u mrijestu treba proglasiti lovostaj za sve oblike ribolova, zaštititi jednu do dvije ribe pa s druge strane istovremeno dozvoliti izlov stotina kilograma na dan.

Mogao bih pisati o tome cijeli dan…

Moj otac je ribario preko 60 godina i uvijek je govorio:

– Riba smrdi od glave a ne od repa. Pametnome i onome tko nešto razumije to je dosta.

A mi očigledno moramo naučiti gdje je ribi glava a gdje rep.

Zaštitimo ljude koji žive od mora, zaštitimo sportaše, ali najviše zaštitimo ribu u moru

Rogi moji ribari!