Često se u medijima i po društvenim mrežama mogu vidjeti slike riba pod kojima piše ‘arbun perjaš’, ‘jedna vrsta pagra’, ‘križanac između zubaca i krunaša’ i tome slično.

Takve objave samo unose dodatnu zbrku u narodne nazive riba zbunjujući često i one koji su uspjeli ‘poloviti’ koja je koja vrsta.

Naravno, srdelu od arbuna nije teško razlikovati, no razlikovati fizički slične vrste u nedoraslom stadiju, odnosno dok još nisu razvile sve svoje fizičke osobine odraslih jedinki prema kojima se poprilično razlikuju od svojih srodnika, često nije jednostavan posao ni stručnijim poznavateljima.

Posebnu zbrku su oduvijek unosile tzv. crvene ljuskavke od kojih su najveći problem stvarale tri vrste – zubatac krunaš, zubačić rumeni i pagar.

Te tri vrste u odraslom stadiju imaju jasno izražena fizička obilježja po kojima ih je lako razlikovati, no kada su dugi do desetak centimetara, nevještom oku razlike lako promaknu pa ih se tako u tren oka svrsta u ‘neku vrstu arbuna’ ili nešto slično tome.

Naravno da taj problem postoji oduvijek tako da su znanstvenici, između ostaloga i zbog toga, ribe, kao i sve ostale organizme, klasificirali i dali im službene nazive i to na latinskom jeziku kako bi u startu eliminirali bilo kakvu zbrku.

Premda se upravo zbog spomenutih sličnosti u nedoraslom stadiju narodni nazivi često preklapaju, kod latinskog nazivlja takvih preklapanja nema.

Tako su priloženoj slici tri slične, a opet vrlo različite vrste.

Gornja, prva riba je mladi zubatac krunaš (Dentex Gibbosus, Rafinesque, 1810) koji je u ovom stadiju najprepoznatljiviji po drugoj šipčici leđne peraje koja je bitno duža od ostalih, a što je odlika isključivo te vrste.

Specifično je i oko, i čeljust, kao i zubi, i rep, ali je ta ‘antena’ najprepoznatljiviji detalj.

Budući da ova vrsta može dosegnuti i preko 24 kilograma namjerno zadržavanje tako malih jedinki je pravi grijeh.

Druga po redu, na slici srednja riba je zubačić rumeni (Dentex macrophthalmus, Broch 1791). Za razliku od ostalih riba na slici ova riba ima malo šire tijelo i izražena četiri očnjaka, u svakoj čeljusti po dva zuba bitno duža od ostalih, baš poput malog morskog vampira. Repna peraja je malo kraća od ostalih riba i ostavlja dojam malo zdepastije ribe. Ova vrsta može narasti tek do dvadesetak centimetara tako da se primjerci duži od 15 centimetara, premda je generalno riječ o sitnijoj ribi, mogu smatrati odraslima.

I na kraju, posljednja, najdonja riba na slici je pagar (Pagrus pagrus, Linnaeus, 1758). Od ostalih riba sa slike se najlakše razlikuje po bjeličastim krajevima na repnoj peraji. Dok kod drugih vrsta ta bjelina izostaje ili je prisutna samo na donjem kraku, kao što je primjerice slučaj kod zubaca krunaša, kod pagra je svaki krak repne peraje na kraju plavičasto bijele boje.

Usto je i rub škržnog zaklopca puno tamniji od okolne površine.

Osim toga, pagar ima i karakteristično zatamnjenje na glavi koje pokriva područje čela i očiju, a što nažalost, kod malih primjeraka često nije potpuno jasno izraženo.

Ova vrsta može narasti i preko 8 kilograma tako da se ovako mali primjerci smatraju uistinu nedoraslima.

Pa sad kad sljedeći puta ulovite malu ribu crvenkaste boje, obratite pažnju na tih par detalja i to najviše zato da znate što vam je na udici završilo, nakon čega je vratite u more jer je definitivno premalena za zadržati je.