Školjkaši u pravilu imaju meko i vrlo osjetljivo tijelo koje bi da nije ljuštura bilo izloženo svim opasnostima koje nudi podmorje.

Ljušture su s unutarnje strane najčešće povezane s dva snažna mišića zatvarača, koji mogu biti jednaki ili pak nejednaki, dok kod nekih vrsta ljušture povezuje samo jedan mišić. Zatezanjem tih mišića ljušture se privlače te se na taj način školjka zatvara.

Opuštanjem tih mišića i zatezanjem ligamenata uz vrh školjke, ljušture se otvaraju. Nakon što školjka ugine, na ljušturama ostaje ožiljak mišića u obliku male glatke udubine.

Školjke svoje ljušture neprestano dograđuju, što se s vanjske strane vidi kao niz koncentričnih prirasnih pojaseva i linija. Sastoje se iz tri sloja.

Prvi je vanjski tanki konhiolinski sloj (periostracum) kojeg izgrađuje rub plašta, a koji se sastoji od bjelančevine konhiliona na koji se vezuju kristali kalcij-karbonata. U tom sloju se nalaze i pigmenti zaslužni za karakterističnu prošaranost i obojanost.

Drugi je središnji prizmatski sloj (ostracum), koji je zapravo mineralna ljuštura izgrađena od kalcita što je slučaj kod kamenica, aragonita što je slučaj kod čančica, ili kalcita i aragonita što je slučaj kod daganja, a u čijoj izgradnji sudjeluje cijeli plašt.

Treći je unutrašnji, vapnenasti ili sedefasti sloj (hypostracum), koji se po potrebi, u slučaju oštećenja može regenerirati.

Također, u slučaju kada strano tijelo dospije između ljušture i plašta na takvo mjesto odakle ga školjka ni na koji način ne uspije izbaciti, oblaže se sedefom i na taj način nastaju biseri. U zavisnosti od pozicije na kojoj strano tijelo ostane, mogu se formirati različiti oblici bisera.

Istaknuti dio ljušture, koji je ujedno i najstariji dio školjke, naziva se vrh ili umbo i prema njegovom položaju lako možemo razlikovati desnu i lijevu ljušturu.

Kada imamo samo jednu stranu ljušture i kada je postavimo tako da vanjska strana bude okrenuta prema nama a vrh prema gore, smjer u kojem je vrh zakrenut određuje stranu školjke. Ako je vrh zakrenut ulijevo tada je to lijeva ljuštura, a ako je zakrenut udesno tada je to desna ljuštura.

Drugi način razlikovanja strana ljuštura kada imamo kompletnu školjku je da se vrh školjke okrene prema gore, a ligament prema sebi. Tada će na lijevoj strani biti lijeva, a na desnoj strani desna ljuštura.

Prateći koncentrične prirasne prstenove lako možemo ustanoviti starost školjke budući da, baš kao i kod godova drveta, jedan prsten odgovara jednoj godini života.

Većina školjki ima konveksne bilateralno simetrične ljušture, s tim da kod nekih vrsta u kasnijem stadiju dolazi do promjena, što dovodi do bilateralne asimetrije i različitosti u veličini i obliku kakav je slučaj primjerice s kamenicama.