Ponajviše zbrke po pitanju prepoznavanja ribljih vrsta dolazi u susretu s ribama iz obitelji usnača (Labridae). Razlog toj zbrci, unatoč činjenici da su te ribe čest, a mnoge od njih i redovit ulov u sportskom ribolovu ponajprije dolazi zbog teško uočljivih razlika u nedoraslom, juvenilarnom stadiju. Naime, u toj životnoj dobi one ključne fizičke osobine po kojoj se odrasli primjerci na prvi pogled jasno prepoznaju često nisu u potpunosti razvijene i izražene. Ipak unatoč tome, postoje obilježja koja lako ukazuju o kojoj je vrst riječ.

Jedna od vrsta koja je u ne tako davnoj prošlosti zbunjivala i znanstvenike je knez (Coris julis, Linnaeus, 1758). Zbog velike fizičke razlike između mužjaka i ženki, znanstvenici su ih proglasili zasebnim vrstama. Tako je raniji znanstveni naziv za mužjaka ove vrste bio Coris julis, a za ženku Coris geofredi.

Knez je riba dugog i vretenastog, vrlo sluzavog tijela, s malom šiljatom glavom na kojoj se ističu mesnate usne koje kriju uistinu impresivni zubni aparat. Živo je obojan, pri čemu se bojom, ali i veličinom, mužjaci od ženki bitno razlikuju.

Tako mužjak kneza može narasti do 30 centimetara i težiti do 0,18 kilograma. S gornje je strane tamnozelenkasto-smeđ, s prijelazom na modrikasto. Duž tijela se proteže karakteristična jasnonarančasta ili ružičasta cik-cak pruga, pod kojom teče tanka tamnomodra linija. Na škržnom zaklopcu se nalazi modra pjega, a po sredini boka oduža tamna modro-crna mrlja. Samo nedorasli primjerci imaju žućkasti, ružičasti ili žućkastobijeli trbuh, dok je kod odraslih jedinki ta površina bjelkasta. Sam početak leđne peraje je živo crveno obojen, te poput barjaka nešto izdignutiji od ostalog dijela.

Za razliku od mužjaka, ženke su smeđe ili ružičaste, s uzdužnom žutom prugom po sredini tijela, iznad koje se nalaze još dvije, manje izražene. Prva pruga je s prednje strane modra, a straga crvenkasta, dok je druga cijelom dužinom crnkasta. S trbušne je strane ružičasta do žućkasto-bjelkasta. Ženke mogu narasti samo do 18 centimetara dužine, nakon čega se transformiraju u mužjake.

Još jedna riba iz ove obitelji koja često zbunjuje ribolovce je smokva (Labrus mixtus, Linnaeus, 1758). I kod nje je spolni dimorfizam jasno izražen, no tipična obojanost zapravo potpuno eliminira moguću zbrku, naravno pod uvjetom da se uopće nešto zna o tome.

Dakle, smokva može narasti do 40 centimetara dužine i težiti 1,7 kilograma, dok se prosječna lovna težina kreće tek oko 0,15 kilograma.

Smokva ima dugo, bočno stisnuto tijelo s izduljenom gubicom. Peraje su solidno razvijene, krljušt krupna, dok je bočna crta koja se proteže gornjim dijelom tijela jasno vidljiva.

Osnovna razlika između mužjaka i ženke je u obojanosti tijela. Tako su ženke ružičastonarančaste, s dvije tamne mrlje na bazi mekog dijela leđne peraje i jednom jednako tamnom mrljom na gornjem dijelu korijena repne peraje dok su mužjaci temeljno žutonarančaste boje, s pet do šest uzdužno položenih azurnomodrih do indigoplavičastih mrljastih prugica duž tijela zbog kojih se stiče dojam da su zapravo modre boje. Glava je također išarana mrežastim uzorkom modre boje. Prvi dio leđne peraje kao i veći dio repne, su intenzivno plavo obojani.