Light spinning je engleski izraz i doslovno preveden znači lagano varaličarenje. Premda ne postoji kruta granica koja bi razdvojila klasični spinning od light spinninga, light spinningom se općenito smatra varaličarenje kod kojega se koristi finiji pribor, tanji štapovi manje gramaže, manje role, tanje strune i naravno, male varalice.

Iako se zbog manjih varalica cijeli poduhvat može učiniti jednostavnim, uloviti ribu laganim varaličarskim priborom nije svima lako.

Osnovni preduvjet za uspješno varaličarenje light spinning metodama je svakako prisustvo ribe. Idealna mjesta na kojima vrijedi pokušati loviti su svakako ulazi u luke, riječna ušća te tjesnaci i kanalska ‘uska grla’. Na tim su mjestima kurenti najizraženiji, što je svakako svojevrsna garancija prisustva ribe. Na takvim mjestima uvijek možemo očekivati lukavog brancina, proždrljivog šaruna ili prepredene ušate. Potražiti ih treba na rubu kurenta gdje uvijek čekaju hranu ili neopreznu sitniju ribu ponešenu strujanjem.

Lokarde, skuše i iglice periodički navraćaju krstareći neposredno pod površinom, dok lice, palamide i feluni često dolaze vrlo blizu obali pogotovo ako se u blizini u redovnom postupku istovaruju ili prekrcavaju srdele s plivarica. Naravno, uz te vrste uvijek se na viđeno u plićem moru mogu varati i sve ostale sitnije karnivorne vrste poput pirgi, glavoča ili paukova.

Oprema za light spinning nije komplicirana, no neizostavno mora biti pažljivo odabrana i izbalansirana. Štap mora biti lagan, dužine do 240 centimetara žilavog blanka progresivne akcije do 12 lbs, jer se unatoč nazivu light ovom tehnikom često mogu uloviti pravi kapitalci dok bi rola trebala biti jednako lagana, nešto manjih gabarita, ali zato dovoljno jaka.

Struna je obavezno mekana upredenica malog promjera s tim da posljednji metar čini fluorokarbonski predvez na čijem je kraju praktično postaviti samo kopču. Iako mnogi varaličari postavljaju zogulin s kopčom, u praksi se pokazalo da taj zogulin često ne odrađuje svoj posao. Naime, zbog izostanka konkretne težine pri povlačenju ultralakih varalica koje se često u radu okreću oko svoje osi, unatoč montiranom zogulinu dolazi do sukanja strune. Stoga je puno praktičnije na kraj predveza postaviti samo kopču koja će svoju spojnu ulogu odigrati bez greške i pritom svojom težinom neće bitnije utjecati na rad varalice. Odsukavanje strune lako se rješava nakon odrađenog ribolova zabacivanjem teže olovnice s kvalitetnim zogulinom. Nakon nekoliko izbačaja uz sporo namatanje s čestim popuštanjima, struna će se lako odsukati.

Važno je odabrati kopču na koju će se varalice moći lako postavljati i skidati. Naime, kod nekih je modela kraj kopče savijen pod kutem, što onemogućuje provlačenje kroz oko najmanjih jig udica.

Pri izboru varalica, moramo se rukovoditi s nekoliko bitnih, ako ne i ključnih detalja. Očekivana lovina, prozirnost mora, doba dana i vrsta dna svakako su temeljne odrednice.

Krupniju ribu poput brancina, palamida, lica, lokardi ili feluna možemo uspješno loviti manjim wobblerima. Njihov teturavi hod rijetko kada treba dodatno animirati. Povremeni jači trzaji vrhom štapa, kao i zastajkivanja u povlačenju, svakako su poželjni kao dodatna provokacija.

Iako mnogi varaličari preferiraju rad s plivajućim varalicama, najlovnijima su se pokazale suspending inačice. Kod zastajkivanja, što je često okidač za napad pogotovo kod brancina, plivajuće izvedbe trenutno izranjaju, a tonuće tonu, što neodlučnu ribu zna odbiti.

Ako pak lovimo na plitkom terenu s pjeskovito ljušturastim dnom, tada se treba držati floating modela uz česta zastajkivanja. Lovina na takvim trenima može biti brancin, ali i lica, dok se pauci vrlo često zalijeću bez imalo oklijevanja.