Kod iglana se leđna peraja proteže duž cijelog hrpta. Ima dvije razdvojene podrepne peraje poduprte šipčicama, od kojih je jedna odmah iza analnog otvora, dok je druga bliže repu. Općenito je nešto tanji od igluna tako da je te dvije vrste, premda generalno slične, ipak lako razlikovati…
povezane vijesti
Iglan (Tetrapterus belone (Rafinesque, 1810) je riba iz obitelji sabljanki (Istiophoridae). Može narasti do 2,4 metra u dužinu i pritom težiti do 70 kilograma.
Karakteristične je vretenaste građe, s velikom glavom ukrašenom produljenom čeljusti nalik na kljun, kod kojega je gornja vilica nešto dulja od donje, no znatno kraća nego kod igluna. Također je generalno nešto tanji od igluna tako da je te dvije vrste, premda generalno slične, ipak lako razlikovati.
Leđna se peraja proteže duž cijelog hrpta. Ima dvije razdvojene podrepne peraje poduprte šipčicama, od kojih je jedna odmah iza analnog otvora, dok je druga bliže repu.
Trbušne peraje su duge i tanke, sastavljene samo od jedne do dvije šipčice. U korijenu repne peraje na bočnim stranama ima istaknute vodoravno položene kožne grebene. S leđne je strane modrikasto-smeđe boje, a s trbušne srebrnobijele.
Iglan je endemska vrsta Mediterana i u Jadranu je dosta rijetka riba. Katkad prođe i više godina da se ne primijeti niti jedan primjerak. Kao tipična epipelagička riba hrani se uglavnom srdelama i skušama. Nalazimo ga od površine pa sve do 200 metara dubine.
Uglavnom se kreće u parovima.
Biologija ove vrste je općenito nedovoljno istražena tako da su podaci o rasprostranjenosti, mrijestu i životnom vijeku uglavnom slabo poznati.
Posebnih alata za ovu vrstu nema. Uglavnom se ulovi slučajno, u lovu tune ili igluna. Iako znatno manji i lakši od igluna, ulov iglana se također uvijek smatra trofejnim.
Važno je napomenuti da je za lov ove vrste potrebno ishoditi posebnu dozvolu za lov velike ribe.
