Murina je noćna riba, pa su dnevni ulovi vrlo rijetki, a ostvaruju se jedino ako naješkana udica padne u neposrednu blizinu rupe u kojoj murina leži. No zato noću postaje potpuno drugačija. Sa zalazom sunca nestaje pospanost i inercija i murina se pretvara u pravog razbojnika koji ne oprašta ničemu na što naiđe. Sitni beskralježnjaci, rakovi, glavonošci, ribe – ništa nije sigurno kad murina lovi. Zahvaljujući istančanom čulu mirisa, u potpunom će mraku nepogrešivom preciznošću pograbiti plijen. Ugriz je munjevit. Tek kad se plijen omamljen otrovom i gubitkom krvi primiri, slijedi drugi, dublji ugriz. Za cijelo se to vrijeme murina polako i uporno povlači unatrag, kao da želi plijen odvući u rupu, čak i kad rupa nije u blizini.

S naješkanom udicom murina postupa jednako kao sa živim plijenom. Jedina je razlika u tome što u trenutku kad osjeti ubod udice prestaje s povlačenjem i pokušava se u mjestu osloboditi čelične napasti.

Indikatori se pritom rijetko oglase, a štapovi ostaju tek malo napetiji nego što su bili. Zbog stanke između dva ugriza murine se najčešće kače za usta, za razliku od ugora koji svoj plijen odmah gutaju. Zakačena je murina u stanju ostati na mjestu i do pola sata ničim ne odajući svoje prisustvo. Kao da ubodom udice postaje svjesna povezanosti strune i neposredne opasnosti po život.

Za cijelo to vrijeme neprestano grize sve što joj se nalazi pred gubicom uključujući i vlastito tijelo.

Sve se to događa živčanom brzinom i nevjerojatno žilavom upornošću. U tim trenucima tijelo murine postaje splet mišića i tetiva izuzetno velike snage koji je gotovo nemoguće obuzdati.

Izvučenu murinu treba čim prije usmrtiti, jer živa predstavlja stalnu i neposrednu opasnost za sve u blizini. Za to je najčešće dostatan tek jedan ubod nožem neposredno iza glave.

Naravno, ukoliko je nedorasla ili je naprosto slučajan i nepotreban ulov egzekutorski dio se preskače. Za puštanje ove ribe nije dovoljno samo prekinuti pramu i reći ‘neka ide’. Zaostala udica u njenim ustima najčešće izazove infekciju koja je ubrzo i ubije. Stoga je prije puštanja udicu potrebno izvaditi, što ni u ludilu ne treba pokušati izvesti golim rukama. Murinu je potrebno ukliještiti neposredno iza glave ili je prihvatiti posebnim ribičkim kliještima za donju vilicu, te drugim, dovoljno dugačkim kliještima izvaditi udicu. Oslobođenu murinu nije potrebno animirati. Puštena, ubrzo će se zavući u kakvu rupu i već iduće noći nastaviti svoj prekinuti lov.

A pribor… Murina nije izbirljiva i guta sve što joj se ponudi s tim da ješka mora biti na dnu. Veličina udice kao i debljina strune ili sajle nije od nekog značaja. Trebalo bi samo izbjegavati tanke promjere koji lako pucaju.

Unatoč svom izgledu i jezivim navikama, murina je prekrasna i jedinstvena riba, kao stvorena za surovo hridinasto dno. Tko god ju je vidio kako se provlači između stjenovitih oštrica, morao je ostati zadivljen elegancijom i skladom pokreta. Njeno mjesto u hranidbenom lancu je od izrazite važnosti pa je ne treba nepotrebno ubijati.

Osim murine žutošarke u našem moru živi i murina crnjka (Gymnothorax unicolor, Delaroche, 1809). Ova vrsta je za razliku od žutošarke jednolično tamnosmeđe boje s brojnim sitnim crveno-smeđim točkicama. U čeljusti ima dvostruki niz zuba. Znatno je rjeđa od žutošarke i stoga je mnogim našim ribarima potpuno nepoznata vrsta. Lovi se rijetko, istim alatima i na isti način kao i žutošarka, uglavnom oko Lastova.

Murina ima tečno bijelo meso s pravilno raspoređenim kostima. Najčešće se sprema na brudet, a posebno su ukusni i veći primjerci natrljani začinskim biljem, pa pečeni na gradelama. Bez obzira za koji se način odlučili, murinu prije pripreme svakako treba oderati.