Sve pridnene ribe su vrlo svjesne prisustva rakova no malobrojnima su na stalnom meniju jer su rakovi naprosto vrlo brzi. No kada se nađu na udicama tada su lak plijen koji se nikada ne propušta
povezane vijesti
Grmalj ili kosmej je rak koji se najčešće koristi kao živa ješka u lovu hobotnica driftingom ili ‘na viđeno’, ali se već duže vrijeme zamjenjuje s plastičnim imitacijama koje su gotovo jednako efikasne, a znatno ih je i jednostavnije nabaviti.
Grmalj se lovi uglavnom noću kada izlazi iz svojih kamenih skrovišta u potrazi za hranom. Baterijskom svjetiljkom se pretražuje obala i kad se rak uoči, probode se šiljatim predmetom, npr. harpunom, ili se lovi rukom. U ovom posljednjem slučaju je potreban veliki oprez, jer je grmalj izrazio brz i agresivan rak, a stisak kliješta je vrlo bolan i rijetko bez posljedica od kojih su najčešće duboke posjekotine ali i lom prsta.
Manji primjerci grmalja, kao i pješčani, raci od koće ili nenadmašni rak suša, mogu se gumicom vezani za udicu ponuditi podlanici, s tim da im se noge moraju vezati. U protivnom će se rak prvom prilikom podvući pod kamen ili zavući u travu, a tada od ribolova, a i od predveza, nema ništa.
Mnogi im ribolovci u ješkanju trgaju zadnje noge pa ih s dvije udice provučene kroz zadak nude kao ješku.
A za razliku od grmalja, gambore ili rakove samce lovimo puno lakše. Nalazimo po plićacima kako trčkaraju s kućicama bivših puževa na leđima. Nije ih teško sakupiti, ali da bi ih ješkali moramo im razbiti kućicu. Ješkaju se cijeli, a reakcija riba na taj mamac zna iznenaditi i iskusnije ribiče. Jedini nedostatak ove ješke je vezan uz transport jer više od tri četvrtine tereta otpada na kućice. Ali za kratkohodne ribolovne pohode, ili za ribolov iz plovila, izvrstan je izbor.
Posebno su atraktivni veliki samci koji se često mogu kao koćarski prilov naći u mrežama.
Izvrsna su ješka za svu oboritu ribu od udice.
