Biti u Top 100 na jednoj od najintrigantnijih europskih jedriličarskih regata, što tršćanska Barcolana sasvim sigurno jeste, veliki je uspjeh. Već i same gole činjenice, impresivne brojke koje najavljuju ovogodišnju Barcolanu, današnji start zakazan za 10.30, izazivaju strahopoštovanje, čuđenje. Faktografija je to koja naprosto priziva Guinnessa: na startu će se pojaviti dvije tisuće jedrilica raspoređenih duž linije što se proteže uz dvije nautičke milje obale najistočnijeg talijanskog grada.

Od Barcole do znamenitog dvorca Miramare. Za sve one koji ne mogu do Trsta, direktni TV prijenos osigurava RAI, mada, s obzirom na svemoć digitalnog doba, sasvim sigurno se može pronaći mnogo videokanala na kojima će se pratiti uzbuđenja, nevjerojatno nadmetanje šarenih jedara u tršćanskomm zaljevu.

Isključivo žene

Biti u Top 100, što znači u pet posto najboljih, ostaviti iza sebe 95 posto svih onih, dominantno muških, silno nabrijanih posada, pošlo je lani za jedrima jednoj od najintrigantnijih, najhrabrijih, mnogi koji je znaju rekli bi i najtvrdoglavijih hrvatskih jedriličarki. Uspjela je to Puležanka Petra Kliba koja je u svom Women’s Sailing Teamu okupila, što i naziv govori, isključivo žene. Skoro pa stješnjene na nevelikoj jedrilici tipa J80 »Myway« kojoj je svega osam metara i ove će, kao i prošle, godine braniti boje pomerskog Clivo Sailing Cluba.

– Lani smo bile 75., a svi koji su ikad jedrili na Barcolani znaju da to nije ni najmanje lako postići. K tome, s obzirom na to da smo bile potpuno ženska posada, zabilježeno je bilo da bismo, kad bi se natjecanje dijelilo po spolovima, bile – najbolje! Ono što je i ove godine, baš kao i lani bila moja želja, okupiti je tim sjajnih sportašica i još jednom pokazati da unatoč nekakvom ustaljenom, konzervativnom razmišljanju bez problema možemo konkurirati svim ovim brojnim muškim posadama, poručila nam je Petra koja je, prepuna adrenalina i istinske strasti prema jedrenju u petak otputovala u Trst.

Privatna arhiva

S njom je opet probrana ženska posada, pulska jedriličarka je i za ovu prigodu prikupila međunarodni tim žena, njih šest predstavljat će jednaki toliki broj europskih zemalja i pokušati obraniti titulu najbržih jedriličarki na Barcolani. Naša, domaća je kormilarka Petra Kliba, na provi je Nizozemka Steffi Edeler, Njemici Melanie Aalburg povjeren je trimer prednjih jedara, podigači su posao Viktorije Galla iz Mađarske, glavno jedro je u rukama Latvijke Lige Platais, dok je posada zaokružena sa Slovenkom Tanjom Nikolovski.

– Prošlogodišnji rezultat bio je moj najdraži od svih 15 Barcolana koje sam dosad jedrila! S jedne strane, jer sam ga ostvarila na mom brodu, a s druge strane i zbog toga što sam jedrila s nekim od žena s kojima sam prejedrila Atlantik, ali i s onima koje su kod mene tek završile napredni tečaj! Ove godine ćemo se potruditi da »Myway« ponovno pronađe najbrži put do cilja, izjavila je Petra Kliba kojoj je ovogodišnja, 56. po redu Barcolana ujedno i 15. nastup na njoj. Iako se lanjski rezultat, ne treba zaboraviti ni to da su u svojoj klasi, u dakle žestokoj muškoj konkurenciji, bile četvrte, može smatrati jako velikim uspjehom, ambicije za aktualnu Barcolanu su još i daleko veće.

Stotine milja pripreme

Kako bi maksimalno pripremila svoj Women’s Sailing Team, Petra je ove godine sa skoro jednakom postavom već u ožujku nastupila na pulskoj Fullmoon regati. Tada su sveukupno odjedrile oko stotinu milja. Uslijedilo je i silno teško ORC europsko prvenstvo kad se 200 nautičkih milja bez prestanka jedri punih 48 sati. Petra Kliba i Steffi Edeler su u dvojcu na tom izazovu zauzele osmo mjesto, tako da, kad se sve sagleda i zbroji – treninga im ne nedostaje. Sve dakle govori da je ustrajnost u dokazivanju jedriličarskih sposobnosti koje se ne razlikuju bitno od muških, što je sasvim sigurno jedna od Petrinih jedriličarskih misija, na najboljem putu da upravo na Barcolani pokaže, da se postigne još i bolje rezultate od lanjskih koji su nedvojbeno odjeknuli u svijetu čiju pažnju i posvećenost privlače vjetar i jedra.

Privatna arhiva

– Jedrenje je »na van« fini i elegantni sport u kojem, unatoč sve većem prisustvu žena, dominiraju muškarci, dakle pretežno je muški sport. Kako bih dokazala suprotno, ja veći dio svoje jedriličarske karijere, koja traje tri desetljeća, s velikom strašću osnivam ženske timove, kako ovdje na našim prostorima, tako i u čitavom nizu država na skoro svim kontinentima. Tvrdim, što i dokazujem, da se ravnopravno možemo boriti na regatnom polju s našim muškim kolegama. Tim s kojim danas nastupam dio je upravo te moje karijere, tog mog traganja za najboljim svjetskim vjetrovima u čemu su mi se pridružile i kolegice jedriličarke. Neke od njih objedinila sam u ovogodišnji projekt tako da se, bez potrebe da izlizanim frazama iskazujem skromnost, nadam jako dobrom rezultatu. Marljivo smo radile, dobro se poznajemo, osobno sam na Barcolani itekako udomaćena tako da poručujem muškim kolegama – stižemo, nemojte misliti da nismo bolje od vas, naglašava Petra koja je na naše pitanje gdje se trenutno nalazi istaknula kako je doma. U Trstu, uslijedio je naše poprilično zbunjeno pitanja, na što je ona odgovorila, da na jedrilici, tamo gdje je ona, tamo je i moj dom.

Preko Atlantika

Ipak, po čemu joj se divi svijet jedrenja, činjenica je da je 2007. godine, također sa ženskom posadom, prejedrila sjeverni Atlantik.

Privatna arhiva

– Riječ je regati North Atlantic Challenge. Start joj je u Newportu, gradu koji se smjestio između New Yorka i Bostona, dok je cilj na samom sjeveru Njemačke u Hamburgu. Moja je ustrajnost uspjela u svojoj nakani da taj silni put pređe jedrilica čiju posadu čini isključivo ženska ekipa. Možete misliti koji je to posao bio jer znala sam da nas mora biti nešto više nego što je u takvim posadama muškaraca, ali sam ipak nakon mnogo traženja okupila tim od 14 jedriličarki, sjeća se Pera Kliba koja je tada bila u naponu sportske i životne snage.

Ono što joj je osim velikog odjeka koji je imao nastup njezine ženska posade – jako ih je malo prošlo taj jedriličarski izazov iako je prva ženska posada na North Atlantic Challengeu višestruko, pa i posebnim filmom, zabilježena čak 18 godina prije uspjeha Petring tima – donijela ta 2007. godina, činjenica je da se ujedno i – profesionalizirala. Postala je koskipericom i voditeljicom gvardije, pravim »uljezom« u muškom svijetu koji u rukavicama finog, bijelog otmjenog sporta sasvim klasično i već pomalo anakrono – prezire žene koje im pokažu svoju ravnopravnost.

– Mnogo vam je razloga zbog čega, kad se posložimo u svojim stavovima, možemo rušiti dominaciju muškaraca u jedrenju. Naši su kolege svjesni svoje fizičke snage, naprosto su biološki jači od nas. Ali, mi spretnošću, kombinatorikom i zajedništvom nadoknađujemo taj manjak snage, dok smo s druge strane, realno, mentalno posloženije i jače. Snaga vam stvara osjećaj nadmoći koji u bitnim momentima ima za posljedicu smanjenje pažnje kao i koncentracije, a tada na scenu nastupamo mi i budemo – bolje, naglašava Petra koja je kasnije nastupala i na niz iznimno teških i cijenjenih regata. Za sebe ističe kako je izrazito entuzijastična i radoznala osoba, dok kao manu naglašava iskrenost. Ili ono što bismo narodski rekli »ne zna držati jezik za zubima« što, potpuno smo sigurni, izluđuje njezine sportske muške kolege.

Prvakinja Hrvatske

U svojoj je tri desetljeća dugoj karijeri skupila i bogato trenersko iskustvo. Kombinirala je naime posao skipera, jedna je od rijetkih žena na svijetu s tako bogatim iskustvom koje k tome donosi i pristojnu zaradu, i trenerice dok je studirala u Bremenu. Jako se pamti i njezin rad u BMW Match Race i Sail Race Academy gdje je provela velikih pet godina, a tu je i dvogodišnje iskustvo u Clubu Nautico Pescara gdje je također radila na svom akademskom obrazovanju. Zanimljivo, u tom talijanskom jadranskom središtu u sklopu Cluba Nautico Pescara osniva i Circolo velico ventoforte, školu jedrenja unutra koje trenira i ženski tim znakovitog naziva – Femmes Fatales Sailing s kojim zapaženo, tko da mirno prođe pored »fatalnih žena«, nastupa na jubilarnoj, 50. Barcolani.

Čak je osam puta postala prvakinjom Hrvatske, jedina je žena iz Hrvatske koja posjeduje priznanje Circumnavigators Award za oplovljenje zemaljske kugle. Naprosto, svoja i jedinstvena.

Privatna arhiva

– Volim posao koji radim, obožavam jedrenje, ali i stalno pomicanje granica u kojima je ženama »dozvoljeno« kretati se. Iako je neprijeporno da su se te granice pomaknule u odnosu na vrijeme kad sam prvi put s bratom stigla na jedrilicu, i dalje uživam kad vidim lica pojedinih muškaraca koji nastupaju bahato i s prezirom prema nama jedriličarkama, nakon objave rezultata. Upravo stoga, jako sam sretna sada i ovdje u Trstu jer danas slijedi – Barcolana. Prije svega uživanje u sportu, ali ni najmanje mi neće biti krivo ako za sobom ostavimo jedno 95 posto muških posada. Sportski gledano, cijenim svakog protivnika, svima želim sve najbolje i puno uspjeha i dobre plasmane. Uz uvjet da nisu bahati muškarci koji preziru žene, ispričala nam je Petra u praskozorje jedne od najživopisnijih regata Europe. Sretno Petra & Women’s Sailing Team. Slažemo se – svaka čast sportašima i sportskom duhu, ali bahate se uvijek treba staviti na mjesto koje im pripada. Na začelje Barcolane.

Odlučna i prkosna, istinski hrabra

Vratimo li se na početke njezine karijere, pa i ne bi bilo baš lako staviti se u kožu njezinih roditelja. Odlučna i prkosna, istinski hrabra – što je nekima djelovalo kao nepromišljena – vrlo je mlada napustila Pulu. Virus jedrenja u njezin je život unio brat Dario, također jedna od jedriličarskih legendi i jako uspješni trener, pravi pradagog tog izazovnog sporta i sportaša koji se njime bave, tako da se i Petra u dobi od 15 godina, što su možda već i malo previsoke godine da bi netko startao s jedrenjem, upustila u bitku s jedrima i vjetrom.

U toj je svojoj najranijoj jedriličarskoj fazi preskočila jako važnu klasu Optimist te je odmah krenula u olimpijsku klasu Europa. Iako je tada, u tim mirnim pulskim danima, djelovalo kako će zbog jedrenja biti potpuno predana vezi škola-sport-dom, sloboda koju se doživljava kad se povežu more, vjetar i jedra u njoj su pokrenuli nemir koji ju je odveo u – svijet. Iako bi se sada moglo ubaciti frazu o pustolovnom životu, nije baš tako jer je Petra, unatoč tome što je »otišla u svijet« stekla impresivno obrazovanje koje je u velikoj mjeri obavljala »uz rad«. Diplomirala je sve tri najveće europske jezične skupine, magistra je romanistike, germanistike i anglistike, te je, što je također jako zahtjevni akademski i profesionalni iskorak, ovlaštena prevoditejica za talijanski, njemački i engleski jezik. Svakako, i zbog tih ju se karakteristika može definirati – istinskom građankom ove naše planete.