Iz Splita nam se ponovo javio Saša Škoko koji nam je vrlo uspješno prenio dio one slatke napetosti i užitka koji pruža trenutak ulova. Evo što nam je Saša rekao o svom posljednjem ulovu:

– Od samog početka bavljenja podvodnim ribolovom lubin mi je bio i ostao opsesija, najdraža lovina. Već nakon par godina od početka ronjenja sam počeo hvatati lijepe primjerke ali su to uglavnom bili komadi do 2 kilograma. Ta predivna i lukava riba me toliko zainteresirala da nisam govorio idem na ribe, već idem na lubine – priča nam Saša.

Ovoga smo puta dva prijatelja i ja otišli na Pelješac na dvodnevni ribolov, na meni nepoznate terene. Očekivana lovina je bila komarča i možda koji lubin. Ubacili smo gumenjak u more i krenuli s lovom oko dva popodne. Nakon odrađene prve pozicije bio sam razočaran jer u sat i pol lova nisam vidio poštene ribe. Teren je bio idealan za komarču i lubina ali osim jedne ovčice od pola kila ničega nije bilo.

Druga pozicija bio je jedan otočić kojeg smo ja i prijatelj odlučili podijeliti. Nakon nekoliko čeka na dubinama od 2 do 3 metra su se počeli pojavljivati veliki cipli, preko kila, ali jednostavno nisu htjeli prići na domet puške.

Srećom, iduća čeka je donijela je lijepog lubina od kila. Sjećam se da sam tada pomislio, aj’ bar za ručak imam – nastavlja Saša svoju priču.

– I tako dolazim do punte i zarona kojeg ću sigurno pamtiti do kraja života. Zaranjam bešumno iza jednog kamena i spuštam se na pjeskovito dno. Izvlačim se prema dubini i pošto nema zaklona skrivam se iza jedne poveće periske. Dubina je 4.8 metara i gledam prema dubini. Vidljivost je osrednja.

Odjednom, nakon tridesetak sekundi, pojavljuje se veliko jato lubina, sve komadi od 2 do 3 kilograma, nekih desetak komada. Skoro mi je došlo da skinem masku i protrljam oči.

Opčinjen viđenom ljepotom, promislim:

– Odaberi jednog da ne bi ostao bez ulova.

Tako nanišanim jednog od 2 kila i taman da ću povući okidač kad s leđa doslovno do glave prolazi mi mrcina kakvu nisam vidio.

Bio je to predvodnik jata, alfa mužjak koji je iz plićaka došao vidjeti tko to uznemirava njegovo jato. Lagano okrećem pušku i okidam. Pogodak je po sredini iza bočne peraje. Lubin kreće u bijeg, a mulinel vrišti koliko zuji.

I supruga Ines je htjela imati uspomenu s ovako kapitalnim ulovom

Nakon dvadesetak sekundi sve stane. Počinjem povlačiti konop i ne osjećam ribu. Nije se valjda otkačio? Da se možda pero na harpunu nije otvorilo?

Srećom riba je još tu… Lagano sam je dovukao do sebe. Divim se dimenzijama predatora. Kratkim mu muke i ne mogu vjerovati… Od sreće počinjem nekontrolirano vikati… Kad sam ga izvagao ispalo je da je težak 7,2 kilograma. Moj najveći! Do sada… – ispričao nam je Saša Škoko.