Iz Zadra nam se javio Nikola Kosanović ribar koji smatra da more nije rupa bez dna i da život u moru treba poštovati zbog čega se brine da mnogi organizmi koji završe u njegovoj mreži, a pogotovo oni koji su kao vrsta ugroženi, budu vraćeni u more.

U skladu s tim, između ostaloga, sve ulovljene sklatove nakon mjerenja vraća neozlijeđene u more, bilježeći na taj način i broj i dimenzije tih riba čime u suradnji s Institutom za oceanografiju i ribarstvo pomaže monitoring i doprinosi zaštiti ugroženih vrsta, a o čemu ste već mogli čitati na ovim stranicama.

A Nikola nam se ovoga puta javio, ne s ulovom sklata, već s ulovom raka kojega do tada nije nikad vidio.

No, taj rak nije bio samo njemu nepoznat.

Naime, većina ribara i poznavaoca mora često ne obraća previše pažnje na sitne detalje po kojima se tek naizgled slične vrste bitno razlikuju.

I premda je ovaj rak bio vrlo nalik već poznatim vrstama, rep mu je bio bitno drugačiji što je Nikolu navelo da raka fotografira, a fotografije, unatoč tome što je rak zbog ulova u mreži ostao bez glave, pošalje znanstvenicima.

Tako ovaj rak kojega je u trostrukoj mreži na dubini od oko 18 metara na sjevernoj strani otoka Sestrunja, dakle skoro u prolazu Maknare, ulovio Nikola Kosanović, nije dugo ostao nepoznanica.

Riječ je o vrsti Rissoides desmaresti (Risso, 1816) koji je jedna od samo dviju vrsta stomatopoda pronađenih oko Britanskog otočja i jedna od dvanaest vrsta u Sredozemlju.

Ovaj je rak relativno čest u Sredozemlju, a nalazimo ga duž europske obale sve do Britanskog otočja, dok uz obalu zapadne Afrike nije zabilježen.

Premda je oko Velike Britanije bilo nekoliko nalaza u Engleskom kanalu i Sjevernom Walesu, jedino mjesto gdje se pouzdano zna da se ovaj rak pojavljuje u značajnijim količinama je samo na ograničenoj lokaciji istočno od Saint Tudwalovog otočja u zaljevu Tremadog.

Njegovu pojavu na tom području znanstvenici povezuju s toplim strujama koje dolaze iz Biskajskog zaljeva i očito uspješno zaštićenom prirodom toga područja.

Rissoides desmaresti kao i ostali njegovi najbliži srodnici ima dorzo-ventralno spljošteno tijelo i može doseći veličinu od 10 centimetara.

Karpaks je malen i srastao je samo s prva dva segmenta prsnog koša.

Rissoides desmaresti razlikuje se od drugih vrsta, a posebno od najbliže Platysquilla eusebia, po broju bodlji na zadnjem segmentu grabljivičke pandže. Tako Rissoides desmaresti ima pet bodlji, dok Platysquilla Eusebia ima desetak ili više.

Inače Rissoides desmaresti živi u jazbinama ispod granice plime i oseke pa do dubina od oko 50 metara, gdje stvara jednostavne sustave kanala u pješčanim, šljunkovitim muljevitim sedimentima. U gusto naseljenim staništima se može pronaći do jedna jazbina po m². Rupe su izduženog oblika ‘U’ sa samo 2 otvora pri čemu je jedan širi od drugog.

Zanimljivo je da su nalazi vrste Rissoides desmaresti u Jadranu zabilježeni samo uz talijansku obalu zbog čega se ovaj ulov Nikole Kosanovića može smatrati prvim nalazom ove vrste uz našu obalu.