Zvjezdan Radočaj je ribolovac koji je napokon uspio osjetiti ushit ulova prvog zubaca. Dugo on njega ganja, ali mu se upornost tek sada isplatila.

Evo što nam je Zvjezdan ispričao o tom svom uspjehu:

-To poslijepodne ja i prijatelj Goran krećemo iz Ogulina oko 18 sati.

Auto je pun do čepa, štapovi, torbe, kante i frižideri.

Stižemo u Rijeku tovarimo sve na barku i isplovljavamo malo prije zalaska sunca. Cilj su nam lignje, strijelke i ostalo što nam padne na pamet.

Krećemo s laganom panulom i vozimo se prema Bakarskom zaljevu iz smjera Rijeke.

Veliki valovi nam ne idu u prilog, moramo se skloniti pa odlučujemo prekinuti ribolov i direktno prema Bakarcu.

Već je mrkli mrak pa pretražujemo neke pozicije za lignje, ali na sonderu nema ničega, a nema ni na pušćama.

Idemo probati strijelke, nedavno su dobro radile. I onda se dogodi da imamo grizeve, ali nema realizacije.

Odustajem oko 1 sat ujutro i idem malo odmoriti da spreman dočekam zoru – priča nam Zvjezdan.

– A Goran lovi i dalje s obale, naravno, bezuspješno.

Ustajem u 5, još je mrak. Krećemo loviti, ali nema ničega, ništa se ne dešava.

Razmišljam o bovi i Brajdici. Možda koja škarpina? Krećemo prema Rijeci i putem pokušavamo laganom panulom na vunicu uloviti iglicu.

Iglice udaraju, ali nema kačenja.

Ode noć bez ribe, a u glavama sto ideja – nstavlja Zvjezdan svoju priču.

– Kad odjednom napokon iglica, ali mala.

Nema veze… Odmah je montiram na jači štap.

Tri udice 4/0 na 0,60 milimetarskom prevezu od 10 metara i olovo čuvar od 200 grama.

Teren je pun stijena, prijelaza i naglih promjena dubine.

Brzinom plovidbe izbjegavam zapinjanja, pipkam.

Imam onaj ludi osjećaj, mora sad lupiti.

Odjednom, nakon samo nekoliko minuta panulanja udarac!

Štap se savija do mora tako da sam mislio da je zapelo olovo.

Kontriram pa rola popušta, ali još mi nije jasno.

Ponavljam kontru i vidim, riba je.

Snažnim trzajima pokušava doći da stijena i zapinje.

Pustim sve slobodno, i naglo potegnem. Oslobodio sam ju, imam sada priliku.

Potežem snažno prema površini da ju maknem od stijena.

Znam da je predvez već oštećen pa mu zato nisam ni dao drugu priliku zbog čega je za kratko vrijeme vani u podmetaču.

Zubatac! Moj prvi zubatac u životu!

Vriska i sreća! Otvara se druga piva u 7 ujutro.

Skraćujemo ribi muke, i slijedi fotografiranje.

U podne, vežemo barku na vez i vraćamo se doma. Umorni, neispavani ali sretni.

Hvala Gorane na asistenciji i dobrom društvu. Hvala moru na njegovom caru – ispričao nam je Zvjezdan Radočaj.