I manule i lužine grizu na sličan način. Živčano potezanje i treperavo cimanje tipični su za te ribe. Tijekom izvlačenja gire se svo vrijeme tresu i šijaju ne bi li se oslobodile udice što im zbog mekanih i istezljivih usta to i često i uspije.
povezane vijesti
Proljeće je na vratima i podmorje se sve intenzivnije budi.
Jedne od prvih riba koje pokazuju svu svoju punu aktivnost su definitivno girovke, u prvom redu gira oblica i gira oštrulja.
Te jatne ribe svojim temperamentnim grizevima testiraju upornost i strpljenje, ali i brinu ribolovca zbog čega su među natjecateljima često vrlo omiljena lovina.
Cijelo uzobalje je u ovo doba godine bogato ovim ribama.
Giru oblicu ili manulu (Spicara smaris, Linnaeus, 1758) najčešće nalazimo nad ljušturasto-pjeskovitim dnom i nad livadama posidonije. Ne naraste puno, tek do dvadesetak centimetara duljine i 0,08 kilograma težine no dinamika lova i broj ulovljenih primjeraka vrlo uspješno kompenzira nedostatnu kilažu.
Njena prva rođaka je gira oštrulja ili lužina (Spicara flexuosa, Rafinesque, 1810) koja se od manule razlikuje ponajprije oblikom tijela koje je nešto šire, te po tirkizno plavim prugama koje krase mužjake u ovo doba godine.
To modro svadbeno ruho toliko izmjeni ove udvarače da ih mnogi smatraju zasebnom vrstom. Toliko su drukčiji od ženki da ih mnogi ribari odvajaju u posebne kašete i prodaju kao ‘maštore’.
S obale se girovke mogu loviti svim pridnenim tehnikama od kojih je najučinkovitija tehnika beach ledgering.
Za takav je ribolov potreban štap dužine oko četiri metra, osjetljive vršne akcije i težine izbačaja 40-80 grama. Rola bi trebala imati plitku konusnu špulu koju je idealno ispuniti upredenicom promjera 0,14 do 0,16 milimetara. Predvez za gire je klasičan, obavezno fluorokarbonski. Iznad 40 – 100 gramskog olova se vezuju tri kraće prame naoružane tankim žičanim udicama, tzv. kristalkama veličine 8 – 10.
Ribolov iz plovila ne zahtijeva tako kompliciranu opremu. Budući da sistem ne treba zabacivati, tip štapa nije strogo određen.
Važno je samo da ima osjetljiv vrh, jasnih boja, radi detekcije poteza. Rola također može biti obična s ti da bi bilo dobro da ima pouzdanu prednju kočnicu. Budući da se ribolov najčešće odvija do 30 metara dubine, struna može biti i najlonska s tim da bi predvez svakako trebao biti flurokarbonski.
Poželjno je da najdonja prama bude nešto duža, smještena odmah uz olovnicu zbog arbuna i podlanica koje se rado zadržavaju pod jatima manula.
I manule i lužine grizu na sličan način. Živčano potezanje i treperavo cimanje tipični su za te ribe. Tijekom izvlačenja gire se svo vrijeme tresu i šijaju ne bi li se oslobodile udice što im zbog mekanih i istezljivih usta to i često i uspije.
Ipak, unatoč tome, izvlačiti ih treba konstantno i brzo. Nerijetko se dogodi da sve tri udice donesu ribu, pa dok jednu skidamo, ostale same spadaju. Stoga je u obalnom ribolovu dobro imati plastičnu kantu ili prostirku nad kojima se ulov može bez straha skidati s udica.
Manule se najuspješnije love u jutarnjim satima te kasnije popodne sve do sumraka, najbolje na crviće, lignje izrezane na trakice i bijelo pileće meso.
Manule su najukusnije pržene na ulju, no mogu se i lešati ili spremati na brudet. Marinirane dugo vremena uspijevaju zadržati temeljni okus.
Lužina ima nešto manje kvalitetno meso, ali se može spravljati na isti način kao i manula. Modro isprugani mužjaci su u ovo doba godine posebno ukusni pečeni na gradelama.