Prijedlog pravilnika o sportskom i rekreacijskom ribolovu na moru je uzbunio mnoge, ponajviše sportske ribolovce koji ribu love onako kao se i očekuje od sportskih ribolovaca – sebi za zadovoljstvo i dobar ručak, a sve u skladu sa zakonskim propisima.

No nekima je to malo i iz toga rade biznis, pojedini dapače jako dobar biznis na što je Država reagirala pokušajem uvođenja sankcija svima.

Naravno da je to revoltiralo sve poštene sportske ribolovce dijelom zbog diskriminatorske retorike, a dijelom i zbog neučinkovitosti temeljnog državnog aparata koji bi trebao uvesti red u takav kaos, policije koja očito ne radi svoj posao.

Srećom su koće selektivni alat

I što u takvoj zbrci običan sportski ribolovca može napraviti?

Srećom, otvoreno je e-savjetovanje na kojem se može ostaviti svoj komentar, sugestija ili prijedlog i što je zapravo jedini način na koji se može reagirati na ovakve stroge i restriktivne mjere.

I premda je sustav složen tako da mnogi prilikom pokušaja ulaska na stranice na kojima mogu odraditi svoju ulogu u obliku e-savjetovanja nailaze na brojne teškoće, uz malo upornosti i ‘internetskog znanja’ to ipak mogu napraviti.

Adresa koju treba posjetiti je https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=30190

i uz pažljivo iščitavanja ostaviti svoje komentare koji će ukoliko budemo dovoljno uporni ipak ostaviti traga i odvesti do promjena.

Ukoliko to ne napravimo, crno nam se piše.

Dušan Rebernok, predsjednik PŠRK Arbun – Crikvenica

Jedna od osoba koju smo kontaktirali i koja nam je ostavila svoj komentar je Dušan Rebernik, dugogodišnji predsjednik PŠRK Arbun Crikvenica koji je u svom ribolovnom stažu stigao vidjeti i doživjeti jako puno toga tako da potpuno odgovorno može komentirati ovo što nam se trenutno pokušava podmetnuti pod ‘Pravilnik’.

Evo kako to Dušan vidi:

– Lijepo je vidjeti da netko vjeruje da se nešto može napraviti i utjecati na budući zakon. No čini mi se da se tu profesionalci najviše slušaju.

Od našeg Saveza nažalost nikakve koristi. Vjerojatno se boje da im ne uvedu jedinstvenu dozvolu tako da šute kada Ministarstvo diže cijenu.

A  bojim se da ni struka nije od neke pomoći jer samo tezgare razapeti između mnogobrojnih interesnih grupa.

Evo prekršaja!

Ukinuti su lovostaji, veličine riba su prepisane od Evrope bez komentara, ne uvode se zaštićena područja, a i Savez je protiv uvođenja istih od strane lokalne samouprave.

Prijedlog o limitiranju broja komada nekih riba nema logike ako na se s druge strane dozvoljava neselektivni alat kakav je primjerice parangal.

A da sve bude još smješnije, ne smiju se loviti ni raže ni psi!

NI ovo se ne smije!

Pa onda totalna zbirka oko rasvjete, elektromotora, veličine i jačine štapova za big game fishing, oko upisivanja ulova…

Koliko je ovdje libri u igri…

Ispada da se bez pametnog telefona ili kompjutera više ne može u ribe – priča nam Dušan.

– Velika većina sportskih i rekreativnih ribolovaca je korektna i poštuje pravila.

Manjem dijelu je to izvor zarade i tu država mora uvesti red, ali se čini da to baš i ne želi, jer kako je neko napisao – ‘sve se zna, ali nastradaju samo neki koji nemaju vezu’.

I premda ćemo svi mi koji smo upoznati s problematikom otići na e-savjetovanje i tamo reći što mislimo, iskreno, ne vjerujem da se nešto može promijeniti.

Jasno se sjećam da je prije pedesetak godina na naše županijske sastanke sportskog ribolova dolazio policijski službenik koji je aktivno sudjelovao u raspravama i donošenju odluka.

Crikvenički je akvatorij u to vrijeme dijeljen na više zona tako da se u jednoj sezoni smjelo loviti u jednoj zoni, a sljedeće u drugoj, čime je podmorje bilo rasterećeno od ribolovnog pritiska.

A službenik je sa svojom barkom sa motorom od 6KS svakoga dana obilazio te zone i kontrolirao poštuje li se zakon ili ne.

I onda je bilo onih koji su kršili odredbe, ali bi uredno bili kažnjeni i toga je bilo zapravo jako malo.

A što se danas radi? Gdje su Policija kada treba odraditi svoj posao? – nastavlja ne baš optimistično Dušan.

S koliko se libri love ovakve ribe?

– A bilo bi dobro i da se malo zatalasa pitanje kako i na koji se način troše ne baš mala sredstva dobivena od prodaje rekreacijskih i sportskih dozvola.

Dio obveza Saveza je specificirati takva ulaganja, ali se nigdje ne spominje zaštita riba, uvođenje zaštićenih područja, izgradnja umjetnih brakova.

Naravno, u skladu s očekivanjima su počela i prepucavanja između sportaša, rekreativaca i profesionalaca, a što realno ne vodi nikamo.

Činjenica je da je ribe sve manje, puno je vrsta ugroženo i to ne izlovom nego djelovanjem ljudi putem zagađivanja mora, od otpadnih voda s obale, preko otpada s brodova, klasičnog smeća.

Pred trideset godina je već nestao jadranski bračič, posidonije je sve manje, obala se sve više ruši i betonira, dagnje i rumenke nestaju, a nekada česta skuša, pišmolj, špar, knez i lumbrak su postali kao zgoditak na lutriji, dok se i sardela i inćun sve manje love.

Pecatura drastično pada

Svi mi koji volimo ovo more smo u istom loncu i kako vidim, ne piše nam se dobro.

Spirala tehnološkog napretka, povećanje broja stanovnika u zadnjih 120 godina drastično je promijenila ribolov, od koča sa motorima od 15KS na današnje od par tisuća, preko mreža visokih parsto metara do rasvjete od stotine tisuća luxa, doveli su do toga da su područja lova sada svi svjetski oceani.

Ribolovnim napor se je nezamislivo povećao.

A mora su ostala tu i mi im uporno ne dajemo priliku za oporavak.

Imam osjećaj da se nalazimo u središtu uragana.

Sve je nekako čudno i prividno mirno tako da je samo pitanje trenutka kad više nećemo biti u središtu zahvaćeni razornim vrtlogom potpune propasti – poručuje Dušan Rebernik, a mi vas pozivamo da se obavezno uključite u e-savjetovanje i svojim glasom pomognete da nam i djeca mogu uživati u ribolovu barem dijelom kao i mi.

Dovoljno je da odete na link https://esavjetovanja.gov.hr/Econ/MainScreen?EntityId=30190

i ostavite svoje komentare na čemu ćemo vam i more i svi pošteni sportski ribolovci biti neizmjerno zahvalni.