Remorkeri

Priča o tegljačima, malim brodskim divovima bez kojih oni veliki ne mogu

Danilo Prestint

Priča o brodovima koji se koriste za okretanje, vuču, guranje i tegljenje drugih plovnih objekata, a koji su ili izgrađeni u Rijeci, ili su dio života bili vezani za bivšu državu



U Cantiere Navale del’Quarnaro u Rijeci od 1937. do 1943. izgrađene su tri serije remorkera za Talijansku kraljevsku ratnu mornaricuRegia Marina: mali lučki remorkeri (173, odnosno 192 tone) odnosno pučinski remorkeri (rimorchiatore d’alto mare) od 506 tona deplasmana. Nakon rata, u Rijeci, Splitu i Kraljevici izgrađena je cijela serija lučkih remorkera za Jugoslavensku ratnu mornaricu…


“Plankton”


»Herkules«


Pučinski remorker »Herkules« je izgrađen u brodogradilištu Danubius u Rijeci: kobilica je položena 29. lipnja 1910. godine, porinuće je obavljeno 21. studenog, a dovršen je 18. svibnja 1911. U sastav austrougarske flote ušao je 28. lipnja 1911. godine, a ukupna cijena izgradnje bila je 1.134.462 krune.


Imao je deplasman od 1.559,9 tona, bio je dug 67,38 (64,2 na vodenoj liniji) i širok 10,35 metara uz gaz od 4,03 metra. Pogonila su ga dva okomita parna stroja trostruke ekspanzije, ukupne snage 3.006 IKS, imao je dva Yarrow kotla, dva vijka promjera tri metra uz brzinu od 14,82 čvora. Bio je naoružan s dva brzometna topa od 47 mm (od 1914.).


Nacrt tegljača »Herkules«




Nakon uvrštavanja u flotnu listu, već 28. lipnja tegli oklopnjaču »Viribus Unitis« iz Trsta (Stabilimento Tecnico Triestino) u Pulu kako bi bio dovršen. Zatim 12. travnja sljedeće godine tegli iz Pule u Trst oklopnjaču »Tegetthoff«, a u prosincu oklopnjaču »Prinz Eugen« iz Trsta u Pulu. U 1913. godini gotovo svakog mjeseca plovi za Dalmaciju.


Početkom Prvog svjetskog rata ugrađeni su mu, na dva jarbola, sustavi za umjetnu maglu te dva brzometna topa. Ostalo je zabilježeno da je 26. srpnja teglio razarač »Triglav« iz Rijeke u Pulu, sljedećeg dana krstaricu »Saida«, a 1. kolovoza krstaricu »Helgoland« i oklopnjaču »Szent Istvan« na istoj ruti. Osmog kolovoza na redu je tegljenje torpiljarke 82 iz Rijeke u Pulu, 8. listopada prevozi stotinu mina u Kotor, a mjesec dana kasnije putnički parobrod »Crikvenica« (Ungaro-Croata, izgrađen 1895. u Rijeci) iz Kotora u Rijeku.


U Arsenalu u Puli je 1915. godine »Herkules« podignuo na obalu i vratio u more brod-radionicu »Cyclop«, a u listopadu i studenom odlazi u pomoć torpiljarki »Komet« koja se našla u nevremenu. Sljedeće godine je angažiran u Dalmaciji, gdje je spasio torpiljarku »Turul« i putnički parobrod »Svačić« (izgrađen 1891. u Wyvenhoe) koji su bili potonuli, a 31. srpnja pokušava tegliti talijansku podmornicu »Giacinto Pullino« koja se nasukala na Galijolu (na njoj je bio pilot Nazario Sauro), u Pulu, ali je ona potonula.


Godine 1917. »Herkules« tegli u Lošinj jednu minom oštećenu torpiljarku, a u svibnju 1918. tegli u Lošinj parobrod »Giulia«. U srpnju spašava podmornicu U-10 i tegli je u Trst.


Kraj Prvog svjetskog rata »Herkules« je dočekao u Puli, u rujnu 1920. dodijeljen je Italiji te dobiva ime »Teseo«. Potonuo je u nevremenu u Sredozemlju 1931. godine: u vodama Civitavecchije pružao je pomoć ribaricama u nevolji, a onda je od Ministarstva mornarice dobio zadatak tegljenja naoružanog pontona »Faa di Bruno« iz La Spezije u bazu La Maddalena na Sardiniji.


Zatim se trebao vratiti u Civitavecchiju da bi teglio plutajući dok. No, nakon ukrcaja ugljena, vrijeme se pokvarilo te je odlazak iz baze La Maddalena otkazan za drugi dan popodne. Ujutro 11. prosinca ukrcava 68 regruta koji su odlazili kući proslaviti Božić.


Na »Teseo« se novi zapovjednik ukrcao tek prije četiri dana – jedini je odlučio isploviti unatoč nevremenu. Uskoro počinju nevolje, imaju prodor mora, ostaju bez pare, pumpe prestaju raditi… Ukrcani regruti nemaju osnovnu opremu za spašavanje… Nekako uspijevaju pozvati upomoć: njemački brod »Trapani« pokušava ga tegliti, putnički brod »Caralis« radi mu zavjetrinu, pridružuju mu se i drugi brodovi (teška krstarica »Trieste«, putnički brod »Piave«…) te bacaju sve raspoložive prsluke za spašavanje, ali ne uspijevaju se popeti na brodove, neki završavaju pod vijcima krstarice… Trinaestog prosinca u 9.30 »Teseo« nestaje: spašena su 62 člana posade i 50 regruta, nestalo ih je 36…


Riječki »Šampion«

Dugo vremena bila je nepoznanica gdje je i za koga izgrađen remorker »Šampion« – znalo se samo da je u Rijeku došao iz Adena. Izgrađen je 1954. godine u brodogradilištu Ferguson Bros. Ltd. u Port Glasgowu (Newark), kao novogradnja broj 407, za Aden Port Trust kao »Champion«. Pogonio ga je parni stroj trostruke eskpanzije, a bio je dug 39,83 i širok 10,77 metara. Dvanaest godina kasnije, 1966. postaje »Šampion« u sastavu Poduzeća Luka Rijeka iz Rijeke. Sedmog studenog 1980. godine počelo je njegovo rezanje u splitskom rezalištu Brodospasa.

Sudbina svetaca


Već smo prije nekoliko godina pisali o sudbinama remorkera razreda Vigoroso, pa ostalo nam je pisati o jednoj drugoj seriji remorkera izgrađenoj u Rijeci, onoj koja je nosila imena po svecima.


Blizanci »Oliva« i »Grnčenik«

Pod oznakom PR-32 (JRM) 1953. godine u brodogradilištu »3. maj« izgrađena je buduća »Oliva«. Služila je u mornarici do 1955. godine, kada je prodana brodogradilištu Uljanik u Puli, a 1988. godine preuređena je za privatnog vlasnika u kočaricu te još danas plovi.


“Oliva” nekad…


Blizanac »Olive« izgrađen za JRM pod oznakom PR-33 1953. godine u riječkom »3. maju« je 1963. godine prodan za potrebe Luke Ploče gdje je dobio ime »Grnčenik«, a dvije godine kasnije ušao je u flotu splitskog Brodospasa. Izrezan je 1971. godine.


…”Oliva” kasnije


Remorker »Sant’Antioco«, deplasman 192 tona, isporučen je 1937. godine Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici. Pri kapitulaciji Italije 9. rujna 1943. godine u luci Genova zarobljen je od strane Nijemaca te potopljen od posade u travnju 1945. u luci Savona. Nakon rata je izvađen i popravljen te je plovio sve do 1975. godine.


»Sant’ Andrea«, deplasman 192 tone, isporučen je Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici 1937. godine. Izgubljen pri kapitulaciji Italije 1943. u albanskoj luci Drač – zarobljen je od Nijemaca nakon žestoke borbe. Uvršten u Kriegsmarine, njemačku ratnu mornaricu, pod oznakom A 27. Zarobili su je 1944. godine partizani u Tivtu i plovio je u sastavu JRM-a kao PR-53 do šezdesetih godina prošlog stoljeća.


»Sant’ Paolo«, deplasman 192 tone, isporučen je Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici 1937. godine. Potopila ga je posada u travnju 1941. u luci Massawa u Eritreji.


»San Remo«, deplasman 192 tone, isporučen je 1937. godine, iz flotne liste izbrisan je 1948. i predan na rezanje u svibnju iste godine.


»Santo Stefano«, deplasman 192 tone, isporučen je 1937. godine. Prilikom kapitulacije Italije u rujnu 1943. zarobili su ga Nijemci u luci La Spezia. Posada ga je namjerno potopila u travnju 1945. u Genovi. Izvađen je u veljači 1950. i izrezan. »Sant’ Angelo«, deplasman 192 tona, isporučen je 1937. godine. Posada ga je namjerno potopila u srpnju 1943. u luci Augusta. Izvađen je i popravljen nakon rata. Plovio je pod talijanskom zastavom do 1949. godine kada je po sporazumu predan SSSR-u, daljnja sudbina mu je nepoznata.


»San Bartolomeo«, deplasman 173 tone, naoružan topom 76/40, isporučen je 1942. godine. U travnju 1943. je potopljen u zračnom napadu na luku Trapani, izvađen i popravljen. Posada ga je namjerno potopila u srpnju 1943. godine u luci Termini Imerese, u Palermu. Nakon rata je izvađen i popravljen. Plovio je do 1968. godine.


»San Benedetto«, deplasman 173 tona, naoružan topom od 76/40, isporučen je 1942. godine. Prilikom kapitulacije Italije zarobili su ga Nijemci u grčkoj luci Patras. Daljnja sudbina mu je nepoznata.


»Sant’Alessio«, deplasman 173 tone, isporučen je 1942. godine, naoružan topom 76/40. Zarobili su ga Nijemci pri kapitulaciji Italije u grčkoj luci Patras. Daljnja sudbina mu je nepoznata.


»Sant’Elia«, deplasman 173 tona, naoružan topom 76/40, isporučen je 1942. godine. Zarobljen je od Nijemaca pri kapitulaciji Italije u grčkoj luci Pirej. Daljnja sudbina nepoznata.


Jedan od svetaca – »San Bartolomeo«


»Mercedes III« – nepoznanica

U potrazi za remorkerima koji su plovili po Jadranu, na web stranici Clydeships.co.uk. (brodovi izgrađeni u škotskim brodogradilištima) naletjeli smo na podatke o remorkeru »Mercedes III« (98 grt, parni stroj dvostruke ekspanzije od 350 IKS, brzina deset čvorova) izgrađenom 1908. godine u brodogradilištu George Brown & Co. iz Greenocka (brodogradilište Garvel, novogradnja broj 51).


“Mercedes III” pri porinuću 1908.


Remorker je izgrađen po narudžbi Samuela J. Pricea iz Cardiffa, 1919. nalazimo ga u floti brodogradilišta Palmers’s Shipbuilding & Iron Co. Ltd. iz Jarrowa gdje se zadržao samo godinu dana, a nakon toga je u floti The Hebburn Transport Co. Ltd. iz Hebburna. U povijesti tog remorkera posljednje je zapisano da je 1930. godine prodan u Jugoslaviju nepoznatom kupcu, uz napomenu da je taj podatak upitan…

Manji remorkeri


U Brodograđevnoj industriji Uljanik u Puli je 1952. godine izgrađen remorker »3.maj« za istoimeno riječko brodogradilište dužine 20 i širine 4,6 metara. Pogonio ga je motor Alpha-B&W brzinom od osam čvorova. Kasnije taj mali remorker odlazi na rad u lošinjsko brodogradilište pod imenom »Centaur« gdje još i danas uspješno plovi.


U riječkom brodogradilištu »3. maj« je 1952. godine izgrađen remorker »Mosor« dužine 20 i širine 4,6 metra. Pogonio ga je motor Ansaldo. Kasnije mijenja ime u »Čiovo«, a još i danas plovi za potrebe brodogradilišta u Trogiru.


Remorker u izgradnji u »3. maju«


Mali remorker (brodica za tegljenje) »Hrid« (dužine 12 i širine 3,9 metra, motor FAMOS) izgrađen je 1979. godine u brodogradilištu Jugotanker pogon, Brodogradilište u Zadru za splitsku tvrtku Pomgrad Inženjering d.o.o. U floti iste tvrtke od 1982. godine nalazi se i tegljač »Ljubljan«, izgrađen 1956. u brodogradilištu Zwolle kao Marken. Remorker ima dužinu od 17 i širinu od 4,9 metra, pogonio ga je njemački dizelski MWM motor koji je zamijenjen motorom Cummins.


Remorker »Labud« (Sun-Adria d.o.o., Rijeka) izgrađen je 1994. godine u Brodogradilištu Kantrida u Rijeci, dužine od 17 i širine od 5,8 metara, motor Caterpillar).


Remorker »Labud« izgrađen je 1994. u Brodogradilištu Kantrida u Rijeci


Postojali su još, ili možda još plove pod drugim imenima, mali remorkeri »Neptun«, izgrađen 1951. u pulskom Uljaniku kao »Vladimir Gortan« (dužina 20 i širina 4,6 metra, motor Litostroj-B&W); »Konstruktor«, izgrađen 1968. u Brodogradilištu Kantrida u Rijeci (dužina 11,6, širina 3,7 metra, motor Famos); »Sika«, izgrađen 1960. kao »Kumbor« u Brodogradilištu Bijela (dužina 14,4, širina 3,7 metra, motor Famos); »Ratac«, izgrađen 1953. kao LR-79 za JRM u riječkom »3. maju« (dužina 20, širina 4,6 metra, motor Famos); »Vruljica« (od 1990.), izgrađen kao »Bertus J.« u brodogradilištu Van Goor u Monnickendamu 1978. godine (dužina 15, širina 4,4 metra, motor Caterpillar)…


Zvijezde Brodospasa

“Stur Altair”


DPC-27; 1944.; Georg Lawley & Son Corp., Neponset; 1944. ST-782; 1951. »Herkules«; 1968. »Saturn«


DPC-43; 1944.; Consolidated SB Corp.,Morris Heighst, New York; 1944. ST-711; 1948. ST-711 »Lucien Samure«; 1949. »Stur«; 1968. »Altair«, 1992. »Plankton«


DPC-45; 1943.; Decatur & Steel Corp., Decatur; 1943. ST-775; 1947. »Balder«; 1968. »Aldebaran«; 1993. »Voluja«; plovi kao ribarski brod


DPC-46; 1943.; Decatur & Steel Corp., Decatur; 1944. ST-776; 1952. »Vulkan«; 1968. »Vega«; 1992. »Barakuda«


DPC-49; 1944.; Decatur & Steel Corp., Decatur; 1944. ST-779; 1951. »Steinbock«; 1961. »Argus«; 2002. izrezan


DPC-59; 1944.; Ira S. Bushey & Sons,Brooklyn,New York; 1944. ST-781; 1951. »Sirius«; 1968. »Regulus«; 2001. izrezan


DPC-74; 1943.; Decatur & Steel Corp., Decatur; 1943. ST-761; 1950. »Ryhope«; 1970. »Kastor«; 1986. izrezan u Splitu


DPC-76; 1943.; Decatur & Steel Corp., Decatur; 1944. ST-774; 1947. »Gronsund«; 1948. »Baus«; 1969. »Deneb«; 1992. »Rot«; 25. ožujka 1995. potonuo


DPC-87; 1943.; Consolidated SB Corp., Morris Heighst, New York; 1944. ST-763; 1951. »Arion«; 1968. »Jupiter«; 2004. izrezan u Splitu


DPC-95; 1943.; American SB Co., Buffalo; 1944. ST-764; 1950. »Grangetown«; 1970. »Polaris«; plovi kao putnički brod